Granapi, dućani i samousluge našeg djetinjstva (FOTO)

Sjećajući se slatkog socijalizma, gotovo je sasvim pao u zaborav problem koji je to društvo imalo u sferi usluga. Danas se još jedino na šalterima Pošte i MUP-a, ponekad možete prisjetiti tog vremena, zahvaljujući pojedincima koji njeguju socijalističke tradicije šalterskog ponašanja. Ljubaznost se sada podrazumijeva pa se to više računa kao profesionalizam a ne kao neka posebna vrlina i požrtvovanost. 

Najdalje su otišli bankari i trgovci koji su postali više nego dosadni sa svojim promocijama i naporima da vas zainteresuju.

Sve je to toliko bilo drugačije nekada. Samo po neki od trgovaca ili konobara nosio bi titulu LJUBAZAN. I pored toga, bilo je onih koji su važili za posebno predusretljive i ljubazne. Kada je u pitanju trgovina, samoposluživanje je trebalo da unaprijedi taj sektor. Stari klasični dućani sa pultom, nastavili su da postoje ali ih je bivalo sve manje.

Ti dućančići su imali svoj karakter. Građani i prodavci su se dobro oznavali pa je sve to bilo u okviru nekih komšijskih odnosa. Nisu to više bile privatne trgovine kao nekada prije onog rata, ali su ih ljudi idjeca često zvali po prodavcu (npr. "kod čika Vlade").

Samousluge su bile za moderan svijet. Svaka slijedeća koja bi bila otvorena, bila je bolja i snabdjevenija. Nije to još bilo sve kao danas. Sjeckanje salame je bila rijetka privilegija a iz nekog razloga se kafa kupovala u zrnu pa se ona mljela ili kod kuće ili se nosila nekom mrzovoljnom trgovcu u samouslugu, da se on smiluje i samelje je u velikom mlinu. Za te njihove mlinove se govorilo kako uvijek deo kafe zadrže  u mašini  i kako se njima to mljevenje itekako isplati. 

Preispitujući se tada šta smo to imali a sada nemamo, odnos prema nekim proizvodima postao je romantičarski. Licencni Eurokrem više niko nije mogao da istisne sa prijestola u svijetu kremića, kopija italijanskog keksa Plazmino, postala je naš veliki brend PLAZMA a, recimo Vegeta nikad nije ni nestajala sa tržišta.

Ovaj fenomen su dobro zapazili u bivšim republikama pa je danas, na primjer, CEDEVITA po popularnosti maltene iza Koka kole, ili tu negdje u vrhu. Taj status onomad nije imala, čak se prodavala više u apotekama, međutim u nekoj idealizovanoj predstavi prošlih vremena, našla je svoje mjesto.

Izvor: gradsubotica.co.rs