Tradicionalna djelatnost: Ručni radovi bosanskohercegovačkih žena

Ručni radovi dugo su bili tradicionalna djelatnost rezervisana isključivo za žene i njihovu privatnu sferu, kojom su se žene bavile u pauzama od kućanskih poslova.

Zahvaljujući različitim tehnikama ručnih radova, žene su ukrašavale kuće, pravile odjeću za djecu, kreirale maštovite poklone, tako stvarajući divnu tradiciju koja sa sobom nosi kako estetsku, tako i emotivnu vrijednost.

Pletenje i heklanje su najčešće tehnike ručnog rada, koje su mahom poznate svim generacijama bosanskohercegovačkih žena. Danas ručni radovi imaju drugo značenje: sredstvo zarade, skretanje pažnje na društvene okolnosti kao i prevazilaženje psihičkih trauma.

Heklanje ili kukičanje je postupak pravljenja tkanine od vunice ili konca. Heklanje se, slično štrikanju sastoji od provlačenja petlji vunice jedne kroz druge. Heklanje se razlikuje od štrikanja po tome što je u jednom trenutku samo jedna petlja aktivna i što se umjesto dvije štrikaće igle koristi heklica za heklanje.

Pletenje je svakako jedan od najstarijih ručnih radova. Život bez pletenja je u prošlosti bilo nemoguće zamisliti, jer se većina odjevnih i upotrebnih predmeta izrađivalo upravo ovom tehnikom.

Tehnika pletenja zahtijeva igle za pletenje i niz šema uz pomoću kojih se niti upliću kako bi se dobio neki predmet. U pletenju postoje razne vrste igala za pletenje i one se dijele po svojim debljinama. Debljina igle za pletenje se bira u skladu sa debljinom vune ili konca, kao i u skladu sa tim da li želite da pletivo bude zbijeno ili rupičasto.

Vez je prastara vještina, to je umjetnost ukrašavanja tkanine i drugih materijala raznim koncima koji se provlače na različite načine (bodovi). Tehnika veza smatra se ''visokom školom ručnog rada'', a u srednjem vijeku vez je dobio titulu ''kraljice ručnog rada''.