Obavezno 'štivo' dama socijalističkog društva: S nestrpljenjem iščekivali, iščekivali i kupovali

Obično tako, u nekim sitnim satima, čovjek se prisjeti nekog ljepšeg, davnog vremena. I obično tada ima onaj sjetni osmjeh na licu. Pa dobro, uvijek si možemo dopustiti malo nostalgije. Zar ne?

Zaklopim uči i mislima prizovem majku. Dolazi kući sva ushićena, a u rukama najnoviji broj Burde, a ja kao i svaka tinejdžerka tada, skokom do stola, da gledam s majkom.

Tako mi gledamo, komentarišemo s oduševljenjem, a ja zamišljam sebe kao već veliku djevojku.

- Jao mama, kako bi mi ovo lijepo stajalo.

- Ama sašila bih ja tebi, a znam te, nećeš ti ovo nositi.

I opet majka sašije...

Otvorim oči, već kasno. Odluta čovjek mislima tako daleko, a da se s mjesta i ne pomjeri. Kako bi bilo sad lijepo prelistati jednu Burdu, to obavezno 'štivo' dama socijalističkog društva. Kako bi bilo lijepo prelistati one umetnute šnitove i maštati kako bi to nama stajalo.

Nije Burda bila baš jeftina, ali smo je ipak svakog prvog u mjesecu s nestrpljenjem iščekivali. Iščekivali i kupovali. Kupovali i maštali. Maštali i odrastali.