"Moja kćerka je ružna i očajna sam zbog toga"

Na društvenoj mreži “Reddit” pojavila se dirljiva ispovijest jedne majke izazvavši pravu pometnju i lavinu komentara.

Ona je priznala da je njena kćerka “jednostavno ružna”, da nema lijepe i slatke crte lica, zamolivši druge za pomoć – kako da svoju djevojčicu nauči da bude sretna i zadovoljna sobom, uprkos tome što će je kritike drugih koje joj upućuju zbog izgleda sputavati u tome. 

Ovo je njena ispovijest. 

"Mrzim sebe zbog ovoga što ću reći, nemojte da me osuđujete, ali ovo je samo činjenica – moja devetogodišnja kćerka fizički nije atraktivna. Od mene i supruga naslijedila je najgore – njegove razmaknute oči i izraženi nos, kao i moju zdepastu građu i kovrdžavu kosu.

Jedan ljekar je čak mislio da ima Daunov sindrom, iako je rođena kao sasvim zdravo dijete. Kako postaje starija, djeca sve češće primjećuju kako izgleda. Neki se nisu suzdržali a da to ne prokomentarišu. Njih nekoliko pitalo je svoje roditelje zašto je moja kćerka tako ružna. Zato me je strah – svi će procjenjivati moju kćerku na osnovu spoljašnjosti, a niko neće shvatiti koliko je ona zapravo zabavna, darežljiva i suosjećajna. Niko neće shvatiti da je ona ono dijete koje spašava napuštene mačiće, vraća bube natrag na lišće i daje sladoled drugoj djeci. 

Često plačem, plačem mnogo. Ona ima divno srce i dobar karakter. Za nju će život biti težak, a ona to ne zaslužuje. Ne znam kako da prevaziđem osjećaj krivice, jer i sama mislim da moje dijete nije neodoljivo. 
 

Molim vas, ne mrzite me zbog svega što sam napisala. Već dovoljno mrzim sebe. Kako da joj odgovorim na pitanje: “Jesam li lijepa, mama?”. Želim da joj pomognem da izraste u zdravu i sretnu mladu ženu, koja će moći da pokaže svijetu koliko je divna." 

Ona je dobila podršku na stotine korisnika “Reddita”, koji su iznijeli savjete kako da prevaziđe ovaj “problem”.

"Tata je za moj posao saznao preko interneta"

"Prostitucija je bila moj izbor. U srednjoj sam bila odlična učenica. Izabrana sam za predsjednicu debatnog kluba. Roditelji su mi dali velikodušni zajam. Nisam bila zavisna ni o čemu, tako da se prostitucijom nisam bavila kako bih finansirala svoju zavisnost. 

Jedinica sam i imala sam sve moguće privilegije na svijetu: sport, ples, pozorište, ljetne kampove. Skijala sam po cijeloj Evropi. Bilo mi je sjajno. Bila sam arogantna. Bila sam znatiželjna. Bila sam pametna. Za svoj posao rekla sam svima, osim svojim roditeljima. 

Deceniju kasnije odlučila sam da ispričam svoju priču. I ispričala sam je svakome. Gnjavila sam ljude po barovima, avionima, momke s kojima sam izlazila. Napisala sam članak. Jednostavno nisam mogla da prestanem da govorim o tome. Nije se dogodilo ništa loše. Razjarena masa koju sam toliko jasno vidjela u svojim noćnim morama nije se nikad materijalizovala.

Jedini ljudi kojima nisam rekla za svoju prošlost bili su moji roditelji. Nisam znala kako bih im tačno to trebalo reći. Znala sam da bi moja majka namjerno pogrešno shvatila moj izbor, ali bi se na kraju s njim pomirila. Bojala sam se kako bi to otkrivenje uništilu moju vezu s ocem. Na kraju su, naravno, oboje saznali i to zahvaljujući internetu.

Tata mi je bio specijalac i služio je u tri rata

Otac mi je bio specijalac. Služio je u Dominikanskoj Republici, dvije ture u Vijetnamu i u Zalivskom ratu. Nagledao se borbi. Samog sebe naziva nezavisnim, iako vjeruje većini vijesti koje vidi na "Foksu". Teško ga je etiketirati. Principijelan je. Napravit će ispravnu stvar čak i kad mu to neće odgovarati. Takva sam i ja. U tom pogledu dijelimo slične stavove i vrijednosti, iako su nas oblikovala radikalno različita životna iskustva. Oboje smo odbili prilike jer nismo bili spremni da kompromitujemo svoj integritet, kako mi sami to definišemo.

Oboje prelazimo na crveno kad nema gužve, jer se vodimo za time da nam semafor neće diktirati kako ćemo živeti. U svim mojim svađama s učiteljima, profesorima, referentima mogao je da vidi da se trdoglavo borim za ono što bi trebalo da bude, protiv inercije stvari koje jesu.

Uprkos tome što se nije uvijek slagao sa mnom, bio je na mojoj strani. Čak i kasnije, kad smo si dobacivali politizirane uvrede, prepoznao bi dio sebe u meni. Oboje smo u sebi nosimo zdravu dozu stava. Bojala sam se da mu kažem da sam bila prostitutka jer je bio odličan tata. Nisam htjela da pomisli kako je jedna stvar povezana s drugom. Nisam htjela da ga opterećujem sa svojom sebičnom tajnom, jer sam se bojala da bi ga ideja da mu je kćerka bila prostitutka slomila.

Pojavila sam se kod kuće. Imala sam ključ, ali sam svejedno pozvonila. Tata je otvorio vrata. "Pretpostavljam da želiš da razgovaraš”, rekao je. Bio je odsječan, probijao se kroz mnoštvo osjećaja. Ponudio mi je piće. Bilo je dva popodne i oboje smo popili nešto.

Bila sam uvjerena kako bi lakše prihvatio da sam ubila nekoga, nego da sam prostitutka. Nisam znala šta da očekujem. Moj otac sa svojom majkom i sestrama nije razgovarao 20 godina, zbog svađe koju još ni danas u potpunosti ne razumijem. Znala sam da i meni može da se dogodi isto"

Razgovarali smo satima, ali ni u jednom trenutko se nismo direktno referisali na moju prostituciju. Pripio se i pretvorio u šarmantnog lika kakav obično postaje na zabavama. Pričao mi je o svom ratu s vjevericama. Lamentirali smo o daljnjim rođacima i razgovarali o svojim političkim uvjerenjima. No, između je ugurao nekoliko stvari koje su mi bile jako važne. Rekao mi je da se ponosi mnome i da se uvijek, bez obzira na sve, mogu vratiti kući.

Vidjela sam da nije bio ljut. Brinuo se za mene jedanko kao što je to radio oduvijek. “Žao mi je što si ista kao ja. Život je za trdoglavce poput nas težak”, rekao je. 
Praznici, koje sam provela sa svojom porodicom, došli su i prošli ubrzo nakon tog razgovora. Cijelo sam vrijeme zadržavala dah. Niko nije imao pitanja. Život ide dalje, a moji seksualni izbori od pred deset godina jednostavno nisu toliko važni. Postojale su poslovne prilike o kojima je trebalo razgovarati, vjenčanja koja je trebalo planirati, dogovori za lov i rođaci koji su se rugali.

Moj mi je otac nedavno napisao ovo: “Napravila si stvari za koje bih volio da ih nisi napravila. Napravila si stvari kojima se ekstremno ponosim. I tako bi to, zapravo, i trebalo biti. Kad dijete odraste postane samostalna osoba. Donosi svoje vlastite odluke. Nikad ti ne bih govorio kako da živiš svoj život. Nemam pravo na to. Nadam se da sam te odgojio tako da svoja mišljenja kažeš iskreno i da svoje odluke donosiš s jasnoćom svrhe.”

'Za svoj osamnaesti rođendan nisam imao ni tortu'

Za svoj osamnaesti rođendan nisam imao ni tortu. Moji su u takvoj materijalnoj situaciji, i jednostavno nisu imali ničim da me obraduju.

 Nisam im to zamjerio, čak što više i ponosan sam na njih. Ali jedan gest mog druga me je jednostavno ubijedio da pravi prijatelj postoji.

 Došao je, donio mi poklon, i sjedio sa mnom 3 sata iako nisam imao da ga poslužim ni čašom soka. HVALA TI BRATE!

''Udala sam se za Arapa i postala mu druga žena, naš brak izgleda ovako''

Tridesetšestogodišnja Sarajka, koja iz prvog braka ima dvoje djece, postala je druga supruga jednom Arapinu. Ona pojašnjava da se oko dva mjeseca, putem telefona i videoporuka, upoznavala s njegovim načinom života i običajima. Njen otac je dao pristanak za sklapanje braka i vjenčali su se u Sarajevu, piše Birn.

“Pristala sam svjesno na takvu vrstu braka. Vjenčani smo pred Allahom…”, kaže Sarajka.

Ona tvrdi da poznaje još dvadesetak žena koje su postale druge, a jedna i treća žena Arapinu.

U Islamskoj zajednici u BiH navode da nemaju podataka o ovoj pojavi. Ukoliko bi eventualno neki imam obavio takvo vjenčanje, bio bi disciplinski odgovoran, jer bi to značilo kršenje procedura koje postoje unutar Islamske zajednice.

Naime, prije obavljanja šerijatskog, u BiH je potrebno obaviti općinsko vjenčanje, koje se radi u skladu sa Porodičnim zakonom. Prema tom zakonu, nije moguća poligamija – da jedan supružnik ima više od jedne supružnice.

Pristajući na brak sa Arapinom, Sarajka je, kako kaže, bila svjesna da muž neće s njom biti svaki dan. Objašnjava da on dolazi u BiH skoro svaki mjesec, i to zavisi od obima posla koji radi u svojoj državi ili u BiH.

“Što se tiče mog muža, on je jedna duša od čovjeka. Svaki dan se čujemo i vidimo preko tih videopoziva. Meni ne nedostaje tih lijepih riječi i upućivanja poljubaca”, priča Sarajka, ističući da je u potpunosti osjetila njegovo poštovanje i ljubav.

Prema riječima Sarajke, vrijeme dok joj muž nije u BiH koristi da bude s djecom, odmori se psihički i jednostavno “za sebe”.

“Kad je on tu, ja uživam, hodam…”, kaže ona.

Ženama koje se udaju za Arape ona savjetuje da moraju prihvatiti da im muževi neće biti tu konstantno, jer su već oženjeni, imaju djecu i posao u drugim državama.

“Ako je žena pristala da dijeli muža s drugom ženom, mora prihvatiti uslove koje nosi takav brak”, napominje ona.

Prilikom sklapanja braka sa Arapinom, Sarajka je dobila mehr (određena imovina ili iznos koji suprug daje ako dođe do razvoda). Uz to, naglašava, svaki joj mjesec daje određeni iznos kako bi mogla izdržavati sebe i djecu, kao i za druge troškove.

“Pretežno, oni traže žene koje su razvedene i imaju djecu, da im obezbijede neku budućnost. Njima nije u interesu da imaju djecu s tim ženama, mada ima i takvih slučajeva”, kaže ona.

Brzi test vida: Samo 5% ljudi može da vidi TAČAN BROJ NA SLICI, jeste li među njima?