DOKTOR SMRTI: Čovjek kojeg je bolesna ambicija pretvorila u najvećeg monstruma u historiji

Prije tačno trideset godina tijelo nacističkog zločinca Josefa Mengela ekshumirano je nakon što je u Brazilu 1979. sahranjen pod lažnim imenom. Tek 1985. utvrđen je njegov identitet, a sve od smrti, kada se udavio dok je plivao, živio je lagodnim životom.

Zahvaljujući mreži svojih ljudi, Mengele je 1949. pobjegao u Argentinu, gde je živio neko vrijeme, a zatim u Paragvaju i Brazilu. Iako ga je tražilo više država, uključujući i Njemačku, nikada nije uhvaćen, nikada nije odgovarao za svoje zločine i nikada se nije pokajao. Za vrijeme holokausta u smrt je poslao 400.000 ljudi, piše Express.hr.
 
Zašto je doktor Josef Mengele za vrijeme holokausta odlučio da svoje ljekarsko znanje zloupotrijebi, umjesto da pomaže ljudima?
 
To je pitanje koje se čovječanstvo pita već decenijama, a prvi put se pojavilo na Quorai, najboljem portalu za bilo koje pitanje. Na njega je odgovorio Kiel Majewski, direktor muzeja holokausta Candles. Majewski je dugo analizirao Mengeleovu odluku da pređe na mračnu stranu, i nudi tri razloga zbog kojih će Mengele zauvijek ostati upamćen kao "doktor smrt".

Prvi razlog je to što je Mengele bio natprosječno ambiciozan, tvrdi Majewski. Doslovno je žudio za priznanjima i više od svega je želio status vrhunskog naučnika. U svjedočenjima iz Aušvica govorilo se kako vozove pune Jevreja koji su svakodnevno pristizali u taj logor Mengele nikada nije vidio kao zločin, već kao priliku.
 
Zatvorenici su za Mengela bili beskrajna zaliha "svježe robe" na kojoj je mogao da eksperimentiše. Na žalost zatvorenika, njegova ambicija je bila znatno veća nego posvećenost ljekarskim etičkim kodeksima i bio je uvjeren da radi za dobrobit čovječanstva i nauke.
 
Eva Kor, jedna od preživjelih žrtava njegovih eksperimenata, rekla je da je Mengele svoja djela vidio kao korisna i nužna, a ne protivzakonita i prije svega gnusna. Čak i kasnijih godina, kada je pobjegao u Južnu Ameriku, zapisi iz njegovih dnevnika ukazivali su na to da je iskreno vjerovao da čini pravu stvar.
 
Mengele je morao predati dokaz da u njegovoj porodici nema Jevreja

Drugi razlog zbog kog je Mengele vjerovao da doprinosi nauci svojim zločinima bila je činjenica da je bio dio eugenističkog pokreta. Eugenisti su bili naučnici u 19. i 20. vijeku koji su vjerovali da ljudska vrsta može postati bolja ako se njeno širenje strogo kontroliše. Kao što je bilo za očekivati, upravo su eugenisti smatrali da su oni ta superiorna vrsta, bolja od bilo koga drugoga.
 
Neke od stvari koje su odmah morale biti eliminisane bile su na primjer alkoholizam i bilo koja vrsta mentalnih bolesti. Američki eugenisti su se zalagali za vrlo stroga bračna pravila i silom su sterilisali desetine hiljada ljudi koji se nisu "uklapali" u njihovu sliku savršene ljudske rase.

 
Nacisti su u Evropi primijenili istu logiku, pa su tako kao nižu vrstu proglasili Jevreje, Rome, Slovene, homoseksualce i osobe s mentalnim i fizičkim problemima. Mengele je spadao u grupu eugenista koji su čvrsto vjerovali da čine veliku uslugu ljudskoj rasi tako što se rješavaju onih koje smatraju inferiornima.
 
Majewski kao treći razlog navodi opštu atmosferu u Njemačkoj u to vrijeme. U vrijeme kada je Mengele počeo svoju akademsku karijeru, nacisti su već poprilično duboko zagazili u eliminisanje Jevreja iz svih sfera života. Kada se prijavio u SS vojsku, Mengele je morao predati dokaz da u njegovoj porodici nema Jevreja, i da uopšte nema jevrejske krvi.
 
Čak i površnom analizom govora koje su tih godina držali Hitler i Goebbels bilo je lako uočiti da su Jevreje stalno opisivali kao nižu rasu koja nije ništa bolja od pacova. Tome je, naravno, doprinijela i ostala nacistička propaganda, pa ni ne čudi da je Mengele Jevreje smatrao svojim zamorčićima.
 
Važno je istaći i da je Mengele bio itekako dobro i kvalitetno obrazovan. Njegove kolege s fakulteta u Minhenu svjedočile su da nikada nije ostavljao utisak da je u stanju da uradi ono po čemu je ostao zapamćen, kao "Bog Aušvica".