Nekada vam je ovo bio hobi, a danas lijepa uspomena

Kako su godine prolazile, tako smo malo pomalo napuštali školska dvorišta i igrališta, te se selili u lokalne kafiće i birtije, koje će nam jednog dana postati drugi dom.

Bile su to klasična školska pićenca s jednom kavom i mineralnom na 7 ljudi, a ako je netko uspio uzeti tatine cigarete sreći nije bilo kraja. Zakoni su bili daleko labaviji tako da nikoga nije bilo briga što neki klinci tu rade u birtiji, a mi smo to znali iskoristiti.

Upravo se u to vrijeme rodila još jedna sakupljačka moda: paketići šećera iz kafića. Ova disciplina nije bila toliko raširena kao neke druge, ali je ipak bila malo manje besmislena, jer od iskorištenih telefonskih kartica nemaš apsolutno nikakve koriste kada ti padne šećer i počne te mantati.

Velika količina ovih paketića indirektno je značila i da je njen sakupljač otvorena osoba koja voli društvo i izlaske u kafiće, što će se, kako smo već rekli, u nekim slučajevima nakon 10-15 godina pokazati svojevrsnim životnim stilom.