WeWork’s WeLive: Mjesto gdje nova generacija mladih živi u malim stanovima i uživa u nedjeljnim večerama i jogi

WeWork, 20 milijardi dolara vrijedan kolegijalni startup projekt, nedavno je proširio svoju namjenu te postao projekt za suživot sa WeLive apartmanima domskog karaktera koji nude komunalne usluge i razne dnevne aktivnosti.

S obzirom na suprotstavljena mišljenja o ovom projektu, odlučili smo i sami testirati WeLive Wall Street.

Naša iskustva su bila uglavnom prijatna, iako je po našem mišljenju stanarina previsoka. Mnogi stanari WeLive apartmana pak kažu da je cijena dobra kada se uzmu u obzir dodatni sadržaji, aktivnosti, i sama zajednica.

WeWork, kolegijalna zajednica koja je prerasla u 20 milijardi dolara vrijedan startup projekt iznajmljivanjem šik, modernih uredskih prostora kako startup projektima tako i Fortune 500 kompanijama, sigurno posjeduje sve što treba da vas nagovori da sa strancima podijelite mnogo više od samo uredskog prostora.

Prošle godine WeWork je proširen u zajednicu za suživot sa WeLive apartmanima. Ovi apartmani domskog karaktera imaju i komunalne usluge – veliku kuhinju, medijsku sobu, terasu sa džakuzijem – te razne aktivnosti poput happy hour-a, večeri komedije, i časova joge.

Mnogi su oduševljeni dodatnim pogodnostima ove zgrade te karakterom zajednice. Drugi ovaj projekat ocjenjuju kao „loše vođen studentski dom za odrasle“.

Investitorske prezentacije koje su procurile u javnost sadrže informacije koje govore o tome da je kompanija planirala otvoriti 14 WeLive ustanova do kraja 2016. godine te da je planirano da ustanove donesu 21% profita kompaniji do kraja 2018. godine.

Ipak, do kraja 2017. godine, jedine dvije otvorene lokacije su Wall Street u New Yorku i Crystal City u Washingtonu.

Nedavno smo proveli nekoliko noći u WeLive Wall Street da vidimo kakav je ustvari život u toj zgradi.

WeLive Wall Street nalazi se u blizini East Rivera. Izgleda poput velike uredske zgrade, ali to je nekada i bio.

Poslije štete uzrokovane poplavama nakon uragana Sandy, WeWork je preuzeo zgradu i pretvorio prvih šest spratova u uredske prostore i 21 sprat u apartmane.

Na recepciji nas je dočekao i prijavio Nathan de Paz. De Paz se preselio u WeLive Wall Street iz Houstona u maju. On kaže da je bio zabrinut za preseljenje u New York ali da je WeLive zajednica učinila taj prelazak lakšim.

Ukolik oste nekada bili u jednoj od uredskih zgrada na Wall Streetu, prizori bi vam mogli biti poznati. Ipak, malo je čudno morati provući karticu da bi mogli koristiti lift u jednoj stambenoj zgradi.

Rezervisao sam studio apartman koji košta 220 dolara za noć. Kada bih ostajao duže, apartman bi koštao 3,050 dolara na mjesec. Kada je otvorena „probna“ verzija WeLive stambene zgrade, cijena mjesečnog najma studija bila je bliža cifri od 2,000 dolara.

WeWork ističe da je WeLive Wall Street zgrada skoro ispunjena do posljednjeg mjesta. Iako to nisam mogao provjeriti na bilo koji način, imao sam poteškoća sa rezervisanjem sobe na kratko vrijeme te sam morao razmišljati o mogućim datumima da bih mogao napraviti rezervaciju.

Studio je opremljen namještajem iz Ikee, prostirkama, jastucima, i jednim klub stolićem koji se može podesiti za obroke. Bio je to jedan od manjih studio apartmana u kojima sam boravio u New Yorku.

U sobi ima i nekih dekoracija – držač za poštu u obliku polarnog medvjeda i nekoliko knjiga čija tema je nesumnjivo odabrana s ciljem da probudi osnivača startupa u nama.

Malena kuhinja je bila jednostavna, ali tu su bila tri noža koja najčešće koristim dok kuham. Taj prostor bih opisao više kao funkcionalan nego topao.

U posljednjem studiju u kojem sam živio bilo je mjesta samo za mini frižider srednje veličine. Frižider u WeLive studiju bio je skoro pa u punoj veličini.

U hodnicima se nalaze neki primjerci pop art-a, poput porodične fotografije Kanye Westa i Kim Kardashian West.

Brzo sam naučio da svoj ključ-karticu moram nositi svuda sa sobom. Lift ne možete koristiti ukoliko ne provučete karticu.

U zgradi je bio poprilično tiho kad sam stigao u nedjeljno popodne. Čuo sam da je vešeraj dobro mjesto za druženje jer je to ujedno i soba za igre, ali kada sam stigao ta prostorija je bila prazna.

Vešeraj i soba za igre u WeLive zgradi nude besplatne arkadne igre. Igranje sa Simpsonovima odvelo me nazad u djetinjstvo. Igrica „NFL Blitz“ nije radila.

Dok sam istraživao sobe za druženje, upoznao sa Roba Stamma, 22-godišnjaka koji je uselio u WeLive u augustu skupa sa prijateljem i poslovnim partnerom Codyem McClintockom. Oni kažu da su izabrali WeLive zato što im je zgrada ličila na „Google kampus za prosječne ljude“.

Stamm, konsultant za digitalne medije, kaže da su on i McClintock radili na startupu o proširenoj stvarnosti. Shvatili su da će imati priliku upoznati više ljudi sa sličnim načinom razmišljanja ukoliko se presele u WeLive zgradu.

„To je skupina štrebera koji žive u jednoj zgradi i koji su više privrženi radu nego igranju igrica,“ rekao je Stamm za Business Insider.

Stamm i McClintock dijele Studio Plus apartman koji košta 3,400 dolara na mjesec. To znači da jedan spava na ugradbenom krevetu dok drugi spava u sobi nešto većoj od moje.

Stamm kaže da je, iako se cijena čini visokom, to ustvari razumna cijena kada se uzme u obzir šta sve dobijete – zajednicu, pogodnosti, namještaj, te prostor u WeWorku.

Stamm je rekao da će njih dvojica najvjerovatnije živjeti u WeLive zgradi još najmanje šest mjeseci prije nego počnu tražiti neko trajno mjesto za život.

Po mišljenju većine ljudi koje sam upoznao, WeLive je mjesto na kojem živite kratko vrijeme prije nego poduzmete sljedeći korak, bilo da se radio o nekoliko mjeseci ili godina. „To je najoslobađajući osjećaj ikada,“ rekla mi je jedna žena. „Svi moji prijatelji se žene i dobijaju djecu, a ja čak ne posjedujem ni vlastite olovke.“

Struktura WeLive zgrade – opremljeni apartmani, ograničene obaveze, te privremeni i stalni stanari – na neki način ohrabruje taj stav bez obzira na to što WeLive pokušava izgraditi zajednicu.

Jedna Kanađanka koja radi za jedan startup na polju zdravstvene zaštite rekla mi je da se preselila u WeLive 2016. godine nakon preseljenja u New York.

Ona kaže da su faktori koji su odigrali odlučujuću ulogu u njenom izboru bili to što WeWork ne zahtijeva od stanara da imaju snažno finansijsko zaleđe da bi iznajmili apartman i to što je mogla iznajmiti apartman na kraće vrijeme. Isto tako kaže da joj se sviđa to što ima malo obaveza i malo imovine uprkos tome što preko godinu dana živi u gradu.

Čuo sam da se nedjeljom održava zajednička večera u velikoj kuhinji, ali ispostavilo se da se te večere održavaju jednom mjesečno. Ipak, dosta ljudi je sjedilo za stolovima radeći u tišini. To me podsjetilo na fakultet.

Još jedna pogodnost je svježe skuhana La Colombe kafa u kuhinji. Čuo sam da je pivo u neograničenim količinama bilo besplatno kada se WeLive otvorio, ali ta pogodnost je davno ukinuta.

Dok sam boravio u WeLive zgradi, upoznao sam dosta internacionalnih stanara koji su živjeli tu jedan ili dva mjeseca. Nekoliko njih je živjelo tu zbog školovanja, neki su bili tu na produženom odmoru ali većinu njih su premjestile njihove kompanije.

Kada sam pitao Stamma o tome, on je rekao da zgrada ima dobar promet.

„Uvijek postoji neko nov sa zanimljivom pričom ili snom koji juri,“ rekao je Stamm, dodajući kako je upoznao dosta ljudi iz drugih država koji su boravili u New Yorku nekoliko mjeseci pokušavajući predstaviti svoje startupe investitorima.

Kuhinja je poprilično velika, ali stvari za zajedničku potrošnju kao naprimjer polica sa začinima bile su skoro potrošene.

Stamm kaže da su on i McClintok – freelanceri u savjetovanju i programiranju – postavili sebi za cilj da spremaju doručak u kuhinji svaki dan da bi upoznali nove ljude, a Stamm kaže da su dobili i nekoliko novih klijenata samo razgovarajući sa stanarima u kuhinji.

Mala prodavnica nudi čips, sladoled, deterdžent za suđe, sušenu govedinu i još neke stvari a stanari plaćaju ili putem WeLive aplikacije ili kreditnom karticom. Cijene su bile poprilično normalne.

Postoji i pet manjih zajedničkih kuhinja na drugim spratovima. Čini se da ih ljudi koriste kao alternativni prostor za rad tokom dana.

Živahna mutika čuje se kroz zvučnike u svim zajedničkim prostorijama do 10 ili 11 sati navečer. Ukoliko vam se muzika ne sviđa, svako ko ima iPhone može se povezati sa zvučnicima putem AirPlay aplikacije. Samo nemojte puštati svoj heavy metal preglasno.

Tu se također nalazi i gramofon sa zbirkom albuma, uključujući „Quadrophenia“ od The Who. Nisam siguran kako se koristi gramofon budući da se čini kao da se pozadinska muzika ne može isključiti.

Kada dođe vrijeme za spavanje, kauč u apartmanu se izvuče i pretvori u krevet, Tuft & Needle madrac je bio poprilično udoban, ali je posteljina bila kruta.

Iako je to možda korisnička greška, nisam mogao razumjeti kako termostat funkcioniše. U sobi je bilo ili ledeno ili pretoplo. Još jedna privremena stanarka mi je ujutro rekla kako je i ona imala sličan problem.

Ja sam jedan od onih što ne plaćaju televiziju nego koriste internet, tako da je bilo lijepo moći prebaciti TV na Trumpov omiljeni kanal sa vijestima i pogledati jutarnje lažne vijesti.

Stanari u ovoj zgradi plaćaju 125 dolara mjesečno za kablovsku televiziju, komunalne usluge, i čišćenje apartmana jednom mjesečno.

Kupatilo je neproporcionalno veliko, ali je tuš  prvoklasan.

Kupatilo je opskrbljeno Malin+Goetz proizvodima za kupanje za koje mi je rečeno da su visoke kvalitete. Standardna bočica šampona košta oko 20 dolara.

U ponedjeljak ujutro, sišao sam u kuhinju da probam „hvala Bogu pa je ponedjeljak“ slastice. To je dobro mjesto za upoznati stanare u WeLive zgradi, budući da svakoga privlači besplatna hrana.

Tu sam upoznao Stacie Ryan, računovotkinju iz Australije koja radi na daljinu i planira ostati u WeLiveu tri mjeseca. Izabrala je život u toj zgradi zato što WeLive spaja 'domaći ugođaj apartmana' sa pogodnostima hotela i društvenošću hostela.

„To je dobra kombinacija,“ kaže Stacie. „Mogu pričati s ljudima ako želim ili ne pričati ako mi se ne da.“

Kako sam to jutro proveo u kuhinji radeći na nečemu, mnogi drugi stanari su također došli raditi tu. Atmosfera je bila baš radna.

Nakon doručka otišao sam u fitnes studio u kojem se također nalaze i jastuci i projektor za filmske večeri. Planirao sam da se probudim na vrijeme da prisustvujem času joge u 7 ujutro. Ključna riječ je „planirao“.

Nasreću, većina fitnes aktivnosti u WeLive odvija se nakon radnih sati, u 7 ili 8 sati navečer.

Ja sam svakako tip osobe koja voli da vježba po vlastitom rasporedu. Spremište u fitnes studiju dobro je opskrbljeno opremom za zagrijavanje, ali morat ćete posjetiti pravu teretanu ako želite da bildate mišiće.

Na tom spratu se nalazi i sjajna terasa sa roštiljem – čini se kao savršeno mjesto za provod ljeti. Pogled na rijeku je lijep, ali bilo je prehladno za druženje na terasi.

Kada sam u brošuri pročitao da na terasi ima i džakuzi, bio sam uzbuđen i želio sam da to probam. Međutim, kada sam taj džakuzi vidio na dnevnom svjetlu, činilo mi se kao da mu treba jedno dobro ispiranje hlorom.

Jedna od lošijih strana WeLivea jeste to što se čini kao da ljudi tu zgradu tretiraju kao vlastiti dom.

Tu noć kad sam stigao, grupa stanara je u potpunosti devastirala dio terase gdje se nalazi džakuzi. Iza sebe su ostavili staklene flaše te su čak i džakuzi ostavili otvore, prepuštajući ga na milost i nemilost vremenskim prilikama i drugim uticajima. Na kraju sam ga ja prekrio.

U baru na spratu niže, stolovi su bili prepuni praznih limenki piva.

Ipak, lako je zabaviti se i unutra. Iako u svakom apartmanu postoji TV, tu su i dvije zajedničke medijske sobe. Touch panel kontroliše kablovsku, Apple TV, sisteme za igranje video igara, a čak možete i povezati svoje uređaje preko HDMI kabla.

Tu je također i mala biblioteka, iako kolekcija i nije baš neka. Čini se kao da se sastoji od mnoštva nasumično izabranih knjiga na „sve za dolar“ bazaru.

Unutrašnje stepenice omogućavaju vam pristup na nekoliko spratova – jednostavan način da se povežu stvari.

U 6 sati navečer uputio sam se u BYOB bar na dnevni happy hour.

Besplatna pića mijenjaju se iz dana u dan. Kad sam ja bio tu, uposlenik WeLivea pravio je Moscow Mules kojeg su stanari brzo ispijali.

Bankar iz New Jerseya kojeg sam upoznao na happy houru rekao mi je da se preselio u WeLive u augustu 2016. nakon što nije mogao naći apartman za pristojnu cijenu na nekom drugom mjestu u New Yorku.

Rekao je da je bio umoran od potrage za savršenim apartmanom i onda potrage za namještajem kojim će ga ispuniti.

„Gdje god odete u ovom gradu platit ćete mnogo novca za malo prostora,“ rekao je. „Ovdje barem imam pristup zajedničkim prostorijama. Imam cijelu zgradu na raspolaganju da radim šta želim.“

Bar je bio dobro mjesto za upoznavanje drugih stanara. Većina njih koji su prisustvovali happy houru bili su stanari od samog otvorenja zgrade, ali rekli su mi da uvijek ima novih stanara među starosjediocima.

Dvanaestak ljudi se pojavilo na happy houru. Većina njih se činila istinski zainteresovanim za druženje sa ljudima koje već znaju kao i sa onima koje ne znaju, poput mene.

Kao što mi je rekao zaposlenik WeLivea, zajednica u zgradi je poprilično izbirljiva.

„Ako ste tip osobe koja ne želi da joj ljudi kažu zdravo, onda vjerovatno nećete ostati dugo ovdje,“ rekao je.

Mnogi s kojima sam pričao na happy houru rekli su mi da su prisustvovali raznim zajedničkim događajima kad su se tek doselili ali da su postepeno prestali odlaziti na sve događaje osim happy houra.

Kao i ostali zajednički prostori, i bar se nalazi na spratu gdje su drugi apartmani. Dva stanara iz Španije koji su tu boravili nekoliko mjeseci rekli su mi kako su se morali preseliti jer su stanari u baru proizvodili dosta bude koja im je odvlačila pažnju.

Stamm, koji je živio na tom spratu šest mjeseci, rekao je da nije imao problema s bukom. Ljudi koji rade u WeWorku zatvaraju bar u 10 sati navečer i oni stanari koji žele da nastave druženje pređu u Mailroom.

Nakon happy houra, otišli smo u Mailroom – bar u podrumu zgrade koji je ujedno i bukvalno soba za poštu za WeWork. To je jedan veliki, otvoren prostor kakav se rijetko viđa na donjem Manhattanu.

Weekly Humorist, komedijski startup koji ima urede u WeWorku, održavao je svoj sedmični komični šou. Bilo je prezanimljivo i ostali smo do kraja.

Prisutni su bili mahom WeLive stanari, zaposlenici Weekly Humorista, i još neki zaposlenici u WeWorku. Kada je šou završio, otišli smo na spavanje.

Druge noći sam dobro spavao. Ipak, činjenica da se kauč mora svaki dan sklapati i rasklapati poprilično je odbojna.

Iako ima dosta ormarića, ipak nisam siguran kako bi smjestio sve moje stvari.

Iako to nije problem WeWorka, mala kuhinja u kombinaciji sa mnogim restoranima brze hrane u blizini naveli su me na razmišljanje da bi život u WeLiveu definitivno pogoršao moje navike jedenja vani.

Ipak, postoji i jedan veliki bonus kojeg nisam otkrio sve do mog posljednjeg dana boravka: besplatan espresso od 8 ujutro do 3 popodne. Ugrabio sam cappuccino za van.