Navika s kojom se pojava kratkovidnosti može znatno smanjiti
Porodice koje u anamnezi imaju pojavnost kratkovidnosti najmanje jednom godišnje trebali bi izvršiti kontrolu vida. Važno je konzumirati prehranu bogatu vitaminima i boraviti na svježem zraku.
Možete vidjeti predmete koji su vam blizu, ali oni udaljeni su nejasni. Možda pritom patite od glavobolje i mutno vam je pred očima. Ako to zvuči poznato, možda imate miopiju ili kratkovidnost. Ova pitanja i odgovori pomažu objasniti taj čest poremećaj vida.
Što je miopija?
Riječ dolazi od grčkog myops, što znači žmirkati. Pretjerano žmirkanje i škiljenje jedan je od znakova miopije, stanja u kojem predmete u blizini možete jasno vidjeti, ali one udaljene ne možete. Ugledni njemački oftalmolog Tim Behme kaže da miopija nije bolest nego devijacija od normalnog. Učestalost miopije sve je veća, pa Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje kako bi od nje do 2050. moglo patiti pola svjetske populacije.
Miopija je progresivna, ali ona se u školske djece može smanjiti. Djeca bi se morala što je više moguće igrati vani i odmarati oči od naprezanja gledanjem u predmete na maloj udaljenosti. Što prije, to bolje
Što je miopija teža, to teže mogu biti i posljedice ako se ne liječi. Jedna od njih je odljuštenje mrežnice. Stoga je važno postaviti dijagnozu što prije. Oftalmolozi će to utvrditi pažljivim pregledom oka i refrakcije (loma) svjetlosti koja pomaže u fokusiranju predmeta i, ako bude potrebno, odredit će odgovarajuću dioptriju kako bi se ispravile refrakcijske pogreške oka.
Što je uzrokuje?
Ona se obično javlja kada je očna jabučica preduga, kaže Frank Schaeffel, profesor na Oftalmološkom institutu pri sveučilištu u Tuebingenu. Zbog preduge očne jabučice fokus "pada" ispred mrežnice, a ne na nju, što onemogućava stvaranje izoštrene slike udaljenog predmeta.
Očna jabučica odrasle osobe koja je preduga samo za milimetar rezultira miopijom dioptrije -2,7, kaže Schaeffel, govoreći o mjernoj jednici koja opisuje refrakcijsku pogrešku.
Tko je skloniji miopiji?
Stanje se obično javlja između 6. i 25. godine, kažu stručnjaci, ali nije potpuno jasno zašto. Genetska predispozicija ima samo manju ulogu, kaže australski oftalmolog Ian Morgan. Znanstvenici ukazuju na vanjske čimbenike, poput rada koji uključuje pretjerano naprezanje očiju gledanjem u predmete na vrlo maloj udaljenosti.
Djeca današnjih dana mnogo vremena provode u zatvorenom i izlažu se takvim uvjetima, bilo da čitaju ili pišu u školi ili se koriste računalom ili pametnim telefonom kod kuće. To, zajedno s prekratkim izlaganjem sunčevim zrakama, izgleda da povećava rizik za kratkovidnost. Znanstvenici još nisu pronašli objašnjenje zašto je tome tako.
Je li miopija izlječiva?
Miopija je progresivna, ali ona se u školske djece može smanjiti. Djeca bi se morala što je više moguće igrati se vani i odmarati oči od naprezanja gledanjem u predmete na maloj udaljenosti. Što prije, to bolje, kaže Morgan.
Po Schaeffelu, posebne naočale i kapi za oči koje sadrže atropin, sastojak koji se dobiva iz biljaka iz reda pomoćnica (velebilje, bunike, tatule), također pomažu u zauzdavanju progresije miopije.
A kod odraslih?
Kod odraslih, otprilike nakon tridesete godine, mogu se rješavati samo simptomi miopije, ali ne i sam poremećaj, kaže Behme. Osoba mora nositi odgovarajuće naočale ili kontaktne leće. Laserska operacija oka također je opcija.
Odrasli ne trebaju brinuti da će im korištenje optičkih pomagala pogoršati vid. To je mit koji je odavno razotkriven. Važno je, međutim, da to pomagalo bude prikladno, odnosno s liječničkim receptom.