Evo kako nedostatak kanabinoida utiče na ljudsko zdravlje i razvoj bolesti

Kako bi se u potpunosti mogao shvatiti mehanizam iscjeljivanja pomoću kanabisa, potrebno je provoditi brojna znanstvena istraživanja, no to je uvelike otežano rigoroznim zakonskim odredbama u različitim državama diljem svijeta. Iako se čini da se spoznalo dosta, to je zapravo samo jedan maleni dio čitave znanosti o kanabinoidima i endokanabinoidnom sustavu, a bez potpune slike nećemo moći iz jedne izvanredne biljke iskoristiti njezin maksimalni potencijal za liječenje čitavog niza bolesti i stanja.

U većini država istraživanja se ni ne provode, zbog nedostatka interesa, a i činjenice da se radi o ilegalnoj tvari. Tamo gdje se provode, vrlo su limitirana i odnose se na istraživanje pojedinih izoliranih kanabinoida kako bi se te tvari mogle pretvoriti u sintetizirane imitacije. Oni rijetki znanstvenici kojima je doista stalo do kanabisa ističu da se njegova cjelovita učinkovitost ne može dokazati na ovaj način jer ona ovisi o simbiotskom i sinergističkom međusobnom povezivanju više od 100 kanabinoida i ostalih tvari u biljci.

Kompleksnost istraživanja i liječenja – različite formulacije raznih sojeva kanabisa

Za farmaceutsku znanost činjenica da različiti sojevi kanabisa imaju različite količine svakog od preko 100 kanabinoida čini sintezu i testiranje prema zakonskim regulativama nevjerojatno složenim i teško izvedivim poduhvatom. Uz potencijalnu potrebu za testiranjem parova kanabinoida, tripleta kanabinoida i svih permutacija kanabinoida, zadatak postaje nemoguć, pogotovo kad uzmemo u obzir da ono što treba testirati nije samo kombinacija kanabinoida, već kombinacija različitih snaga i omjera.

Stoga se za sada ta znanost zadržala više na iskustvu korisnika i onih koji se bave liječenjem kanabisom – liječnicima i apotekarima koji rade u ljekarnama specijaliziranim za kanabis. Oni će na osnovu iskustva moći preporučiti sojeve kanabisa koji su najučinkovitiji za određene simptome i stanja, a to se također odnosi i na doziranje. Sve to ne znači da je prepuštenost iskustvu loša stvar, pogotovo kada se radi o osobnom doziranju, no činjenica je da bi ovakav pristup uz znanstvene dokaze bio još lakši i i sigurniji.

Ovdje govorimo o znanstvenim istraživanjima usmjerenim isključivo na dobrobit ljudi, a ne na mogući profit. Izuzetno rijetko postoje i takva istraživanja, koja nisu usmjerena na potencijalnu mogućnost sintetiziranja i stvaranja novih lijekova, već na ona koja žele razjasniti ljekovito djelovanje neke biljke ili tvari. Za sada se kod kanabisa stvari ne razvijaju baš u tom smjeru, no srećom, zbog dobre računice nekih država, kanabis je u određenoj mjeri postao dostupan, a negdje i vrlo dostupan. Ljudi su iz ilegale mogli izaći u javnost te slobodno potražiti pomoć u pronalasku odgovarajućeg soja kanabisa, prema svojim potrebama. U tome su im vrlo pomogla iskustva drugih ljudi te su mogli iskušati neke sorte kako bi pronašli onu koji im ponajviše odgovara za njihovo stanje. Na žalost, znanost ima vrlo malu ulogu u tome, no opet, srećom da postoje brojne mogućnosti osobnih istraživanja, a bez negativnih zdravstvenih posljedica. Potrebno je ipak istaknuti da bi znanstvena zajednica mogla i trebala imati puno veću ulogu, a evo i zašto. Nekoga čije dijete ima neku tešku bolest, poput raka primjerice, zaista ne zanima lutanje od osobe do osobe ili hodanje po raznim ustanovama, te eksperimentiranje na djetetu s različitim sortama i sojevima kanabisa. Teško oboljelim osobama treba precizno određen lijek za određenu bolest, a svim laicima će dodatnu sigurnost u odabiru liječenja kanabisom uliti i stručne osobe, a ne samo anegdotalna iskustva drugih osoba. Dakle, potrebno je oboje.

Otkriće i funkcija endokanabinoidnog sustava

Do 1980-ih, američki Nacionalni institut za zlouporabu droga subvencionirao je istraživanja o kanabisu s ciljem dokazivanja njegove toksičnosti. No postigli su sasvim suprotan efekt – novo shvaćanje kako funkcionira ljudski mozak na kemijskoj razini. Ta su otkrića među najuzbudljivijim zbivanjima u kemiji mozga našega vremena i izazvala su pravu revoluciju u medicinskoj znanosti te duboko razumijevanje zdravlja i iscjeljenja. Proučavanje jedne biljke, kanabisa, dovelo je do otkrića prethodno nepoznatog, a iznimno važnog fiziološkog sustava – endokanabinoidnog sustava.

Godine 1964. Raphael Mechoulam, izraelski organski kemičar i njegov kolega Yechiel Gaoni, identificirali su i sintetizirali THC. Do tada je već bilo poznato mnogo toga o farmakologiji, biokemiji i kliničkim učincima kanabisa, no nitko nije razumio kako to djeluje u mozgu na molekularnoj razini. Kako jedna biljka može promijeniti svijest, stimulirati apetit, ublažiti mučninu, napadaje i bol? Kako pušenje kanabisa momentalno zaustavlja astmu? 1973., američki istraživači na Sveučilištu Johns Hopkins pronašli su mjesta u ljudskom mozgu, receptore, gdje se opoidi vežu, svaki pristaje na svoj receptor kao ključ u bravu. Ovi receptori, specijalizirane proteinske molekule ugrađene u stanične membrane, su lokacije u mozgu uz koje se specijalizirane kemikalije (neurotransmitori) vežu, potičući stanice mozga u pokretanju, zaustavljanju i / ili reguliranju funkcija unutar tijela i mozga.

Zašto bi ljudski mozak imao takva mjesta koja su naizgled prilagođena za takve jake i često opasne opoide? Odgovor se pojavio sljedeće godine, kada su dvije nezavisne skupine istraživača identificirale endorfine – endogene (proizvedene prirodno u tijelu) morfine. Neposredno nakon njihovog otkrivanja, znanstvenici su započeli traženje sličnih receptorskih mjesta za kanabis. Odgovor na to postoje li zahtijevali su razvoj moćnog sintetičkog kanabinoida koji je upotrijebljen pri testiranju štakora, gdje se znanstveno dokazalo da mozak štakora ima kanabinoidne receptore. Sljedeće godine su kanabinoidni receptori lokalizirani i u mozgu ljudi i kod drugih vrsta. Zanimljivo je da u mozgu postoji više kanabinoidnih receptora od bilo kojeg druge klase neurotransmiterskih receptora. No pitanje je bilo gdje se nalaze. Nakon što je Pfizer razvio moćan, sintetički THC, istraživači su radioaktivno obilježili molekule te se takav THC vezao uz kanabinoidne receptore nazvane CBD1, pružajući detaljnu kartu lokacija. Pronađeni su u regijama odgovornim za mentalne i fiziološke procese: hipokampusu (pamćenje), cerebralnom korteksu (viša spoznaja), malom mozgu (motorička koordinacija), bazalnom gangliju (kretanje), hipotalamusu (apetit), amigdali (emocije) i drugdje.

Kanabinoidni receptor, koji je prisutan kod svih životinja osim kukaca, je protein sastavljen od nabranog lanca od 472 aminokiseline, koji krivuda sedam puta u transmembranskom tkanju postavljenom na površini stanice. Ovi receptori funkcioniraju kao suptilni osjetilni uređaji, maleni vibrirajući skeneri koji su neprekidno spremni pokupiti biokemijske signale koji prolaze kroz tekućine koje okružuju svaku stanicu. Za razliku od endorfina, endokanabinoidi su lipofilni odnosno spojevi topivi u masti, a ne u vodi. Nakon stimulacije stanice, endokanabinoidi se brzo sintetiziraju iz njihovih prekursora koji se nalaze na cijeloj staničnoj membrani, a potom se oslobađaju.

U srpnju 1990., znanstvenici Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje (NIMH) identificirali su DNA sekvencu THC osjetljivog receptora kod štakora te su uspješno klonirani taj receptor što im je omogućilo da dizajniraju molekule koje odgovaraju receptoru, gradeći agonističke “ključeve” koji uključuju i isključuju receptore. Ova analogija s ključevima dodatno objašnjava odgovor na pitanje “Zašto različite sorte kanabisa uzrokuju različite psihoaktivne reakcije?” Jer, receptori ostaju isti i čini se da ako se ključ uklapa, on će otključati vrata. Odgovor je u vrsti agonista koji odgovara bravi. Svaka vrsta agonista će utjecati na transmembranu na osobit način – svako specifično preoblikovanje transmembrane stimulira kaskadu različitih skupina kemikalija. Paralela je tome da asortiman ključeva otključava istu bravu, ali vrata otvaraju različite sobe, ovisno o ključu koji se koristi.

*(Agonisti je naziv za spojeve koji potiču receptore na izazivanje željenog odgovora, antagonisti blokiraju akciju agonista, a inverzivni agonisti se vežu na isti receptor kao i agonist tog receptor, ali poništavaju aktivnost receptora)

Nedugo nakon toga, istraživači su otkrili drugi kanabinoidni receptor i nazvali su ga CB2. Ovaj receptor prisutan je u mozgu, ali je više rasprostranjen u imunološkom i perifernom živčanom sustavu, te u crijevima, slezeni, jetri, srcu, bubrezima, kostima, krvnim žilama, limfnim stanicama, endokrinim žlijezdama i reproduktivnim organima, i to na leukocitima, gdje mogu modulirati migraciju stanica u dozama višim od normalne kanabinoidne doze, te na mikroglija stanicama u mozgu (implikacije za liječenje Alzheimerove bolesti). Dok CB1 receptor posreduje psihoaktivnost, CB2 ima snažan utjecaj na imuni sustav tijela.

1992. godine Raphael Mechoulam je u suradnji s istraživačima NIMH-a otkrio endokanabinoid koji se veže za iste CB1 receptore u mozgu kao i THC te su ga nazvali anandamid, koristeći kao osnovu sanskrtsku riječ za blaženstvo (anandin: blažen, sretan). 1995. Mechoulamova grupa otkrila je drugi glavni endokanabinoid, 2-arahidonoilglicerol (2-AG)., koji formira veze s CB1 (THC) i CB2 (CBD) receptorima. Mechoulam je utvrdio da tijelo gradi anandamid i 2-AG u vrijeme kada su potrebni, koristeći lokalizirane prekursore masnih kiselina. Ovi endokanabinoidi tada djeluju na jedinstven i karakterističan način, prvenstveno na području tijela gdje su bili “okupljeni”. Međutim, lokalno djelovanje ne znači da su anandamid i 2-AG ograničeni unutar tijela; prekursori se nalaze u cijelom tijelu i sudjeluju u većini fizioloških sustava koji su istraženi.

Kao što je gore navedeno, većina CB2 receptora nalazi se na imunološkim stanicama i tkivima. Čini se da je primarni nepsihotropni kanabinoid, kanabidiol (CBD), inverzan agonist jer smanjuje psihotropni učinak THC-a. Iako izgleda da nema izravni utjecaj na CB1 ili CB2 receptore, on može potaknuti aktivnost anandamida. Stimulacija CB2 receptora mijenja upalne i imunosupresivne aktivnosti tijela. Za CB1 receptor, puni agonist je HU-210 (sintetski), djelomični agonist je delta-9-tetrahidrokanabinol (THC) iz kanabisa i anandamid (endokanabinoid – tjelesni kanabinoid). Antagonist je rimonabant (sintetski koji se koristi za kontrolu težine); inverzni agonist kanabidiol (CBD) nije u izravnoj reakciji s CB1, ali se čini da na njega djeluje s “udaljenosti”. Točna kombinacija agonista, antagonista i inverznih agonista u kanabisu je nepoznata.

Dakle, pri istraživanju metabolizma THC-a, znanstvenici su napravili iznenađujuće otkriće molekularnog signalnog sustava koji kontrolira različite biološke funkcije. Endokanabinoidni sustav, nazvan po biljci kanabis koja je dovela do ovog otkrića, drevni je sustav i započeo je evolucijsko putovanje prije više od 600 milijuna godina, u vrijeme kada su najrazvijeniji organizmi na svijetu bile spužve.

Danas su endokanabinoidi i endokanabinoidni receptori prisutni u svakom životinjskom obliku, vodenom ili kopnenom, osim insekata. Činjenica da su prisutni u tolikim vrstama (i kralježnjacima i beskralješnjacima) sugerira da je endokanabinoidni sustav neophodan za osnovno fiziološko funkcioniranje. Endokanabinoidi i njihovi receptori moduliraju različite fiziološke procese mozga: pokret, nocicepciju (odgovor živčanog sustava na štetne ili potencijalno štetne podražaje), nagradu u mozgu, učenje i pamćenje, hranjenje i povrat hrane. Utjecaji perifernih procesa uključuju one koji sudjeluju u imunološkom reguliranju, kardiovaskularnom sustavu, reproduktivnom endokrinom procesu i kontroli energetskih metabolita.

Sada razumijemo mehanizam kojim kanabis utječe na organizam, modulirajući bol i analgeziju, upalu, apetit, gastrointestinalnu pokretljivost, cikluse spavanja, metabolizam glukoze, te protok imunosnih stanica, hormona i drugih neurotransmitera koji mijenjaju raspoloženje, poput serotonina, dopamina i glutamata. Kada je CB1 receptor primio THC ili jedan od endogenih kanabinoida, kanabinoidni receptori aktiviraju niz biokemijskih promjena na staničnoj razini koje smanjuju fiziološku hiperaktivnost. Većina neurotransmitera potiče tjelesne odgovore, stvarajući reakciju na poticaj koji se primjenjuje. Endokanabinoidi su jedinstveni među neurotransmiterima, jer njihov učinak ide u suprotnom smjeru; njihove interakcije smiruju stanične i sistemske aktivnosti, umirujući druge neurotransmitere kada “prebrzo pale”.

Biolog Robert Melamede opisuje endokanabinoidni sustav kao “glavni modulator” koji putem temperature aktivira ljudski imunološki sustav na borbu protiv virusa ili bakterija, a potom signalizira imunološkom sustavu da smanji temperaturu kad prijetnja prođe. “Kanabinoidi – endo, biljni i sintetski, protuupalni su, i doslovno hlade tijelo”, a to je odgovor koji može biti koristan. Ako je imunološki sustav van kontrole, hiperaktivan je, on može pretjerano reagirati i napadati sam sebe, čime se otvaraju vrata za razvoj autoimunih bolesti ili stanja kronične upale.

Endokanabinoidi imaju značajnu ulogu u razvoju embrija, posebice u promicanju proliferacije i diferencijacije živčanih stanica u mozgu embrija. Iznenađujuće, signaliziranje CB receptora također regulira neurogenezu (rast moždanih stanica) kod odraslih i migraciju matičnih stanica. Visoke razine endokanabinoida u mozgu vidljive su nakon udaraca, trauma glave i drugih neuroloških događaja i čini se da je to pokušaj endokanabinoidnog sustava da zaštiti mozak. Mechoulam vjeruje da je endokanabinoidni sustav “dio opće zaštitne mreže tijela”, te da djeluje zajedno s imunološkim sustavom i raznim drugim fiziološkim sustavima. Njegovo vrijedna otkrića izazvaju dugogodišnje uvjerenje da stanice mozga ne rastu i da mrtve moždane stanice ne mogu biti zamijenjene jednom kad osoba postane odrasla. Sada znamo da, kao što je Mechoulam pažljivo zabilježio, “mozak ima prirodni alat za popravke, izgrađeni mehanizam zaštite i regeneracije, koji može popraviti oštećene živce i moždane stanice”.

Dr. Mauro Maccarrone opisuje endokanabinoidni sustav kao zaštitnog čuvara reprodukcije sisavaca, gdje endokanabinoidni signalni sustav kontrolira reproduktivni sustav – upravlja spermatogenezom, oplodnjom, transportom zigota kroz jajovod, implantacijom i razvojem fetusa. Placentalni CB receptori “propuštaju poruke” između embrija i majke. U majčinom mlijeku endokanabinoidi aktiviraju odgovor na sisanje kod novorođenčadi. Disfunkcionalni endokanabinoidni sustav može biti temeljni uzrok kolika kod djece.

Kanabinoidne terapije

PubMed, Nacionalna knjižnica medicine SAD-a, navodi preko 1.200 istraživačkih radova vezanih uz delta-9-tetrahidrokanabinol, 7.800 vezanih za tetrahidrokanabinol, gotovo 15.600 referenca kanabisa, preko 21.000 onih koji govore o kanabinoidu i preko 1.500 s pojmom kanabidiola. Jedan primjer studije koja obuhvaća oba pojma – kanabis i kanabidiol (CBD), “Kanabidiol više nego ekstrakti Cannabis sative inhibira rast stanica i inducira apoptozu u stanicama raka vrata maternice”, zaključuje da su i koncentrirani kanabidiol (CBD) i sirovi (nerafinirani) Cannabis sativa ekstrakti (s punim spektrom kanabinoida) “bili u stanju zaustaviti staničnu proliferaciju u svim staničnim linijama (tipovi karcinoma cerviksa) pri različitim koncentracijama”, što znači da su stanice raka prestale raste i umnožavati se. Nadalje su otkrili da je apoptoza (stanična smrt) inducirana kanabidiolom.

Istraživači iz bolnice St. George u Londonu ocijenjivali su in vitro učinak šest kanabinoida (dva oblika kanabidiola (CBD), dva oblika kanabigerola (CBG) i dva oblika kanabigevarina (CBGV), odvojeno i u kombinaciji, a na stanice raka (leukemija).

Zaključak je bio sljedeći:

– Kanabinoidi djeluju citostatički te smanjuju broj stanica raka (zaustavljanje staničnih procesa).

– Citotoksičnost se može ostvariti prekidom liječenja (faza oporavka).

– Kanabinoidi mijenjaju stanične signalne proteine.

– CBD djeluje ne-antagonistički s drugim kanabinoidima u redukciji broja stanica.

– Na djelovanje kanabinoida utječu kombinacije lijekova i raspored liječenja.

Kanabinoidi, čudesni biokemijski kompleks, podržavaju homeostatički sustav ljudskog tijela, odnosno stanje ravnoteže, kako u organizmu tako i u stanicama, a održavano samoregulirajućim procesima. Mnogi faktori mogu utjecati na homeostatički sustav tijela uzrokujući probleme poput odstupanja na staničnoj metaboličkoj razini (npr. raka i autoimune bolesti) do loših promjena u fiziološkom, mentalnom i emocionalnom funkcioniranju. Kanabinoidi u tome igraju važnu ulogu dajući vitalne hranjive tvari potrebne za normalno funkcioniranje ljudskog tijela i sprečavanje bolesti.

Kanabinoidi ulaze u tijelo na razne načine. Tradicionalno se konoplja uzgajala za vlakna i ulje, no koristila se i kao stočna hrana za životinje. Budući da su kanabinoidi lipidi i time topivi u masti, oni su se zadržavali u mesu životinja, mliječnim proizvodima i jajima. Na taj način su dolazili i u ljudski organizam, konzumacijom ovih proizvoda. Drugi izvor su bili mnogi lijekovi na bazi kanabisa, a treći je bio putem fizičkog kontakta. Poljoprivrednici koji su radili u polju konoplje su naravno bili u fizičkom kontaktu s njom te su, prema svemu sudeći, apsorbirali neke od terpena, flavonoida i kanabinoida, kroz uljne tvari koja su se zadržavale na njihovoj odjeći i koži. U prilog ovome govori stoljećima stara metoda prikupljanja ulja, koja se koristila u dolini Chu između Kirgistana i Kazkhstana, a gdje se u prikupljanje slao potpuno čist i goli jahač na dobro opranom konju, koji je tijekom nekoliko sati jahao kroz polja izuzetno potentne sorte kanabisa da bi se potom s njih skidao masni, ljepljivi talog.

Transdermalna primjena, putem kože, je učinkovit način uzimanja kanabisa za neke uvjete. Tako mnogi liječe sarkom ili melanom kože primjenom ulja od konoplje, i to s dobrim rezultatima u relativno kratko vrijeme. U ovom video materijalu prikazane su vremenske faze liječenja sarkoma kože s CBD uljem te njegovo izlječenje kroz 35 dana. Jako puno informacija i iskustvenih priča oboljelih mogu se pronaći na stranici CureYourOwnCancer.org

Koža je više propusna za kanabinol i kanabadiol nego THC, tako da pacijenti koji primjenjuju kanabis proizvode na kožu vjerojatno neće osjetiti THC učinak. Tansdermalni flasteri preferirani su način liječenja za niz uvjeta; oni smanjuju nuspojave, održavaju razinu lijeka stabilnom i kontroliraju oslobađanje kanabinoida. Utrljavanje CBD ulja na kožu može olakšati artritis, bol u mišićima i zglobovima. Kanabis melemi, losioni i masti učinkovito liječe većinu promjena na koži (opekline, svrbež, infekcije i osip).

Nedostatak endokanabinoida može biti rezultat nedostatka dovoljnog broja kanabinoidnih receptora ili nedovoljnog broja jednog ili oba endokanabinoida – anandamida i / ili 2-AG. Potreba i sposobnost pojedinca za proizvodnju endokanabinoida će varirati ovisno o prirođenim čimbenicima, dobi, razini aktivnosti, općem zdravlju, prehrani, zlouporabi supstanci, izazovima u okolišu i gotovo uvijek nemogućnosti prilagodbe kroničnom stresu.

U radu iz 2004. “Klinički nedostatak endokanabinoida (CECD): može li ovaj koncept objasniti terapijske prednosti kanabisa kod migrena, fibromijalgije, sindroma razdražljivih crijeva i drugih stanja koja su otporna na terapiju?”, pretpostavlja se da je “klinički nedostatak endokanabinoida” temeljni čimbenik navedenih i drugih degenerativnih stanja. Primjećeno je da su mnoge neurotransmiterske bolesti (patološki uvjeti) uzrokovane sustavnim nedostacima: Alzheimerova bolest je obilježena gubitkom aktivnosti acetilkolina, Parkinsonova bolest je uzrokovana nedostatkom dopamina, a depresiju prate snižene razine serotonina, norepinefrina ili drugih amina. Zatim se ispitivalo bi li klinički nedostatak endokanobinoida (CECD), urođen ili stečen, mogao objasniti etiologiju koja stoji iza tih stanja, a kojima su karakteristične pojave hiperalgezija odnosno abnormalna osjetljivost na bol. Ako je uzrok nedostatak endokanabinoida, može li kanabinoidna terapija ispraviti tu neravnotežu? Drugi rad istog autora i iste teme, iz 2016., podržao je navedenu pretpostavku te potvrdio da fibromijalgija, migrena i sindrom iritabilnih crijeva dijele komorbiditet, ali i da dijele jedinstven skup patofizioloških stanja. Ostali poremećaji koji mogu dijeliti isti nazivnik, CECD, uključuju neonatalni nedostatak napredovanja, cističnu fibrozu, kauzalgiju, brahijalnu pleksopatiju, fantomsku bol, kolike, glaukom, dismenoreju, neremezu gravidarum, ponavljajuće pobačaje, PTSP i mnoge druge. Jedno od daljnjih istraživanja dodatno potvrđuje nalaze da je nedostatak endokanabinoida zajednički brojnim stanjima. Ono je ispitivalo cerebrospinalnu tekućinu kod 15 bolesnika s migrenom u odnosu na 20 kontrolnih i pokazalo je fenomenalne, statistički značajne razlike u sustavu endogenih kanabinoida. Napadi migrene su povezani s iscrpljivanjem beta endorfina u središnjem živčanom sustavu i ekstremno niskim razinama endogenog kanabinoida, 2-AG.

Uništen sustav, uništeno zdravlje

Većina stanovništva širom svijeta trpi ozbiljnu prehrambenu manjkavu već gotovo 100 godina. Današnja medicinska znanost prepoznala je probleme nutritivnih nedostataka. Uzrok nedostatka kanabinoida u prehrani nije toliko u neznanju, već je to posljedica zastrašujućih taktika, propagande, politike i nepotrebno restriktivnih zakona obavljenih od strane američke vlade. Taj je postupak direktno utjecao na zakonitost kanabisa i kanabinoida u gotovo svakom narodu svijeta i zaslužan je što je znanje o zdravstvenim i nutritivnim vrijednostima kanabisa zamrlo.

Od preko stotinu identificiranih kanabinoida, dva su najčešće istraživana fitokanabinoida, THC i CBD. Nakon delegalizacije kanabisa dogodilo se da su uzgajivači, kako bi zadovoljili zahtjeve tržišta, počeli selektivno uzgajati sorte, i to s ciljem povećanja THC udjela. Na taj način su mnogi ostali zakinuti za sve prednosti drugih kanabinoida i tvari unutar kanabisa. Tek su se unutar posljednja dva desetljeća dogodile značajne promjene i vijesti o zdravstvenim prednostima ponovno su prodrle u javnost, posebno zahvaljujući hrabrim pojedincima koji su riskirali sve kako bi se liječili kanabisom. Istodobno su znanstvenici počeli otkrivati ulogu koju kanabinoidi imaju u ljudskom zdravlju. Zdravstvene koristi, poznate tisućljećima, a zatim izgubljene, ponovno se otkrivaju i provjeravaju primjenom znanstvene metode.

Istraživanja otkrivaju da endokanabinoidni sustav nije nešto čudno što našem tijelu nije potrebno, već da se radi o sustavu koji je presudan za naše zdravlje cijelog ljudskog organizma. Zapanjujuće je da su ti maleni endokanabinoidni receptori toliko moćni da mogu probuditi unutarnji sustav obrane koji je dovoljno inteligentan da traži i otkloni upalu, dovoljno precizni da povrate ravnotežu šećera u krvi i dovoljno jaki da uništi stanice raka i to ostavljajući zdrave stanice nedirnutima.

Zaključak

Prije jednog stoljeća, medicinska znanost nije znala o postojanju endokanabinoidnog sustava ili o ulozi kanabinoida koju imaju u zdravlju ljudskog tijela. Endogeni kanabinoidni sustav, nazvan po biljci koji je dovela do njegovog otkrića, možda je najvažniji fiziološki sustav uključen u uspostavljanje i održavanje ljudskog zdravlja. Nedostatak endokanabinoida ima ključne posljedice po ljudsko zdravlje. Vrijeme je da sagledamo taj problem iz svih kutova i odmaknemo se od predrasuda o biljci kanabis koja nam nudi bogatstvo svojih kanabinoida kao pomoć u održavanju zdravog endokanabinoidnog sustava. Kanabis ima stotine sastojaka, uključujući i one koje se isključivo nalaze samo u toj biljci. Poznato nam je već dosta toga o snažnim učincima nekih od njih u liječenju boli, upala pa čak i raka. Potrebno je bolje i više sagledati sve što ta biljka ima za ponuditi i učiniti je dostupnom za sve. Sve manje od toga je nečovječno. Zabraniti nadu za lijek je čisto zlo.

Ako možemo razjasniti složeno djelovanje kanabisa, koristeći nepristrane, znanstveno utemeljene informacije; ako možemo prosvijetliti umove s činjenicama i novim shvaćanjem kako djeluje ljudsko tijelo; i ako možemo pokazati mudrost korištenja ovog dara prirode za kojeg su naša tijela dizajnirana kako bi povratila zdravlje, onda možemo i donijeti takve zakone koji su pravedni i osjetljivi prema potrebama ljudi, koji ne stavljaju profit iznad ljudske dobrobiti i oslobađaju ljude od nepotrebnih bolova i bolesti.

Izvor:

Prema radu dr. sc. Jonna Desnoesa i Sandre Kischuk iz magazina Townsend Letter