Maroko ili Zapadna kraljevina

Maroko leži na obali Atlantskog okeana i Sredozemnog mora. Arapsko ime zemlje, "Al-Mamlakâ l-Maġribīyâ", znači "Zapadna kraljevina".

Berberi su prvi naselili Maroko, krajem 7. vijeka  sa  istoka su stigli arapski osvajači i donijeli Islam.

Godine 1666. lokalni vladar sa sjeveroistoka Ar-Rashid zauzeo je Fes, a nešto kasnije i većinu marokanske unutrašnjosti, utemeljivši tako dinastiju Alawi koja vlada Marokom do danas.

Maroko je 1912. godine postao francuski protektorat pod formalnom upravom sultana, ali sa stvarnom moći u rukama francuskog glavnog rezidenta. Sjeverni dio zemlje dospio je pod upravu Španije sa središtem u Tétouanu, a Tanger je postao međunarodni grad.

Nakon 2. svjetskog rata sve su izraženije bile težnje Marokanaca za samostalnošću, utjelovljene u osobi sultana Mohammeda V. Francuska je pokušala zaustaviti osamostaljenje, ali je u drugoj polovici 1950-ih morala popustiti i Maroko je 1956. postao neovisna monarhija, a godinu dana kasnije sultan Mohammed proglasio se kraljem.

Hassan je u savezništvu s Mauritanijom 1976. godine zauzeo susjednu Zapadnu Saharu, bivšu španjolsku koloniju s vrijednim ležištima fosfata, otpočevši time sukob sa zapadnosaharskim gerilskim pokretom Polisario kojeg je podržavao susjedni Alžir.

U 1990-ima u Maroku je započeo proces postupne demokratizacije. Hassana je naslijedio sin Muhamed VI. koji je ubrzao političke i društvene reforme.

Državna religija je Islam kojemu pripadaju gotovo svi stanovnici.

Maroko je po broju stanovnika četvrta arapska zemlja, iza Egipta, Sudana i Alžira. Većina Marokanaca po vjeri su sunitski muslimani, kojima pripadaju Arapi i Berberi.