Rođeni ste u Jugoslaviji? Ovaj će vam tekst natjerati suze na oči

Kiosk
Rođeni ste u Jugoslaviji? Ovaj će vam tekst natjerati suze na oči
ZA SVE ONE ROĐENE 1950-TE, 60-TE, 70-TE I 80-TE … OVO MORATE PROČITATI...

Internetom kruži veoma zanimljiv tekst, koji vam u cjelosti i bez intervencija prenosimo.

ZA SVE ONE ROĐENE 1950-TE, 60-TE, 70-TE I 80-TE … OVO MORATE PROČITATI...

PRVO, PREŽIVELI SMO I ROĐENI SMO NORMALNI, IAKO SU NAŠE MAJKE KAD IH JE BOLELA GLAVA PILE ASPIRINE, JELE HRANU IZ KONZERVI, PUŠILE I RADILE DO ZADNJEG DANA TRUDNOĆE I NIKAD NISU BILE TESTIRANE NA DIJABETES… KAO DECA, VOZILI SMO SE U AUTIMA BEZ POJASA I VAZDUŠNIH JASTUKA I NISMO MORALI IMATI KACIGE NA GLAVI ZA VOŽNJU BICIKLOM ILI NA ROŠULAMA… PILI SMO VODU IZ CREVA ZA ZALIVANJE BAŠTE, A NE IZ FLAŠICA KUPLJENIH U VELIKIM TRGOVAČKIM LANCIMA. DELILI SMO FLAŠICU KOKTE, KOLE ILI NARE SA NAŠIM PRIJATELJIMA I NIKO NIJE UMRO ZBOG TOGA.
 
JELI SMO MLEČNE SLADOLEDE, BELI HLEB I PRAVI PUTER, PILI KOKTE, NARE KOJE SU I TADA BILE PUNE ŠEĆERA, ALI NISMO BILI DEBELI ZATO ŠTO SMO SMO SE STALNO IGRALI NAPOLJE… IZLAZILI SMO IZ KUĆE UJUTRO I IGRALI SE PO CEO DAN, ŽMURKE, GRANIČARA, LOPOVA I PANDURA, KRALJICA 1-2-3, KAUBOJA I INDIJANACA, FANTOMA I SVEGA OSTALOG ŠTO JE SAMO DEČJA MAŠTA BILA U STANJU DA SMISLI, SVE DOK SE NIJE UPALILA ULIČNA RASVETA KOJE IONAKO NIJE BILO PREVIŠE. NERETKO NAS NIKO NIJE MOGAO NAĆI PO CEO DAN, PA JE I RODITELJSKI ŠAMAR BIO DEO VASPITANJA A BEZ ZLOSTAVLJANJA U PORODICI.
 
I NIKAD NIJE BILO PROBLEMA …

 
PROVODILI SMO ČITAVE DANE PRAVEĆI TRKAČKE DASKE OD OTPADA IZ PODRUMA ILI ŠUPE, SPUŠTALI SE NIZ ULICE ZABORAVLJAJUĆI DA NISMO NAPRAVILI KOČNICE. NAKON PAR PADOVA, SLOMLJENIH PRSTIJU I MODRICA… NAUČILI SMO KAKO DA REŠIMO PROBLEM. MI NISMO IMALI IMAGINARNE PRIJATELJE. MI PRIJATELJE NISMO DODAVALI NEGO IH VREMENOM STICALI !!!!!!!!!!!!!! NISMO IMALI NI PROBLEME S KONCENTRACIJOM U ŠKOLI…

NAMA NISU DAVALI TABLETE PROTIV HIPERAKTIVNOSTI. MI NISMO IMALI ŠKOLSKOG PSIHOLOGA I VASPITAČA PA SMO IPAK ZAVRŠAVALI NEKAKVE ŠKOLE. NAMA NISU PRODAVALI DROGU ISPRED ŠKOLE … MI NISMO IMALI PLAYSTATION, NINTENDO, X-BOX, NIKAKVE VIDEO IGRICE, NISMO IMALI 99 KANALA NA TELEVIZIJI (SAMO DVA I TO DRUGI TEK OD POPODNE), NISMO IMALI VIDEO REKORDERE, SURROUND SOUND, MOBILNE, KOMPJUTERE, INTERNET, CHAT ROOMS…

MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO IŠLI NAPOLJE I DRUŽILI SE S NJIMA!

PADALI SMO S DRVEĆA, ZNALI SE ISEĆI NA STAKLO, SLOMITI ZUB, NOGU ILI RUKU, ALI NAŠI RODITELJI NIKADA NISU IŠLI NA SUD ZBOG TOGA. IGRALI SMO SE S LUKOM I STRELOM, GRADILI TVRĐAVE OD SNEGA, BACALI PETARDE ZA NOVU GODINU, ČITALI HRPE CRTANIH ROMANA I SVE SMO TO PREŽIVELI BEZ POSLEDICA!

VOZILI SMO SE BICIKLOM ILI PEŠKE, DOTRČALI DO PRIJATELJEVE KUĆE, ZVONILI NA VRATA ILI JEDNOSTAVNO ULAZILI U NJIHOVU KUĆU DA SE DRUŽIMO I BUDEMO ZAJEDNO! KAD UPADNEMO U PROBLEME SA ZAKONOM, RODITELJI NISU PLAĆALI KAUCIJU DA NAS IZVUKU. U STVARI, BILI SU ČESTO STROŽI NEGO SAM ZAKON! POSLEDNJIH 50 GODINA SU BILE NAJPLODONOSNIJE GODINE U ISTORIJI SVETA. NAŠE GENERACIJE SU DALE NAJBOLJE PRONALAZAČE I NAUČNIKE DO DANAS. IMALI SMO SLOBODU, PRAVO NA GREŠKE, USPEH I ODGOVORNOST. I NAUČILI SMO ŽIVETI S TIM!

I TI PRIPADAŠ TOJ GENERACIJI?

ČESTITAM! MOŽDA ĆEŠ ŽELETI PODELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE ODRASTI KAO PRAVA DECA, PRE NEGO ŠTO SU ADVOKATI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREĐIVATI KAKO TREBA ŽIVETI !

MOŽDA BI BILO DOBRO POSLATI OVU PORUKU I VAŠOJ DECI DA VIDE KAKO SU NJIHOVI RODITELJI ODRASTALI!

DA BISTE LAKŠE ČITALI, OVAJ MAIL JE NAPISAN VELIKIM SLOVIMA !!

POZDRAV GENERACIJO I ŽIVELI! SVAKO OD NAS JE ANĐEO SA SAMO JEDNIM KRILOM, A LETETI MOŽEMO TEK ZAGRLJENI…

Na dnu članka možete pronaći Titove djevojke i tajne agenke..

Za njima je plakao Balkan: Tragično nastradale zvijezde

Podsjetimo se nekih zvijezda koje su se prerano ugasile:

Dino Dvornik (Split, 20. kolovoza 1964. – Zagreb, 7. rujna 2008.) bio je hrvatski pjevač, skladatelj i tekstopisac. Drugi je sin poznatog glumca Borisa Dvornika, koji je preminuo u ožujku 2008. godine. Tri puta je dobio prestižnu hrvatsku diskografsku nagradu Porin, 1996. godine za pjesmu "Afrika", 1998. godine osvaja Porina za album Enfant terrible i 1999. godine dobiva Porina za album ''Vidi ove pisme'', za najbolji kompilacijski album.

Ljubiša Stojanović - Luis nastradao je 2011. u svom krajsleru na putu Novi Sad - Bačka Topola kada se zakucao u ford fiestu mađarskih tablica čiji je vozač takođe podlegao povredama.
Crnoj listi pjevača nastradalih u saobraćaju tu nije kraj. Na točkovima su nastradali i pjevači Hašim Kučuk - Hoki, Darko Radovanović i Boža Nikolić, dok je živa legenda balkanske folk muzike Halid Bešlić 2009. godine pukim slučajem preživeo udes.

Silvana (Zilha) Armenulić, pjevačica udata za tenisera Radmila Armenulića, nastradala je 1976. na autoputu Beograd - Niš kod Kolara. Zajedno sa njom poginuli su njena sestra Mirjana (Mirsada) Barjaktarević i Rade Jašarević, šef orkestra RTV Beograd.

Dražen Ričl Zijo, pjevač i gitarista originalne postave sarajevske Crvene Jabuke poginuo je 1986. kod Jablanice sa kolegom iz grupe Aljošom Buhom.

Srećko Jovović, pjevač narodne muzike poznat po hitu "Nek me ne zaborave" čiji je tekstopisac Bora Đorđević poginuo je u svom jugu krajem osamdesetih na Ibarskoj magistrali.

Ipče Ahmedovski, popularni "Mali Rambo", izgubio je život 1994. kada se svojim mercedesom pri brzini od 140 km na sat zakucao u šleper, takođe na Ibarskoj magistrali. Ljubitelji dobre narodne pjesme ga i dalje pamte.

Nebojša "Nebo" Saveljić, član grupe Monteniggers, izgubio je život 1999. u saobraćajnoj nesreći na putu Podgorica - Cetinje. Njemu su kolega iz grupe Niggor i producent Monteniggersa Vlado Georgiev posvetili pjesmu "Ne brže od života".

Toma Zdravković

Iako je bio vrlo popularan kao pjevač, Toma Zdravković bio je poznat i kao skladatelj i tekstopisac. Rođen je u Aleksincu, gdje je i kršten u tamošnjoj crkvi sv. Nikole.

Amir Rešić, poznatiji kao Nino je bio bosanskohercegovački i srbijanski pjevač. Rođen je u Bosanskoj Dubici 22. januara 1964, a umro je u Bijeljini 18. oktobra 2007. od posljedica perforacije gušterače, izazvane dugogodišnjim alkoholizmom.

Zbog Formule 1 porodica ga se odrekla a on im je poručio: “KAD BUDEM NAJBOLJI NEMOJTE ME TRAŽITI. TAD NEĆU BITI VAŠ SIN!”

Nekada davno, Formula 1 je bila najuzbudljiviji sport na planeti. Nije bilo raznih ograničavajućih pravila, postojala su rivalstva koja su granice rizika pomjerale do smrti, samo ako je to bio ceh da se protivnik ostavi iza sebe.

U tom “letećem cirkusu” postojao je jedan čovjek najluđi od svih. Nije ga bilo briga za komentare njegovih najbližih, on je i svoj život i bolid vozio po pravilu “gas do daske”. Možda i najveći šampion u istoriji Formule 1, genijalni ludak, doktor za brzine - Niki Lauda.

U vrijeme svoje najveće slave ovaj austrijski vozač je svoj život podredio brzini, život koji je živio od utrke do utrke.

Priče o velikim šampionima obično kreću onim slijedom: rođeni su kao siromašni, nisu imali uslove, sport im je bio jedini izlaz, sve su sami napravili … Za Niki Laudu je važila jedino ova posljednja konstatacija. Rođen je u porodici bogatog biznismena, njegov djed se bavio istim poslom i od njega se očekivalo da nastavi tim putem.

Kada je odlučio da se oproba u Formuli 1, od porodice je dobio ovakav (ultimativni) odgovor: “Zaboravi na Formulu 1. Tvoj posao je da se baviš porodičnim biznisom, onako kako se bavio tvoj djed, a kasnije i tvoj otac. Formula 1 ne dolazi u obzir.”

Uredu onda. Ne prihvatam ponudu. Zaboravite na porodični posao, ne morate mi pomoći. Uspjet ću sam. Samo zapamtite jedno, kada postanem svjetski šampion, nemojte me tražiti. Tada neću biti vaš sin, vaš unuk, niti ću biti neko ko vas poznaje”, odgovorio je Niki svojoj porodici i napustio rodnu kuću u Beču.

Pošto je svoj naum odlučio sprovesti u djelo, morao je pronaći izvor finansiranja. Otišao je do Raiffeisen banke u Beču kako bi podigao kredit te tim novcem sebi kupio mjesto u nekom F1 timu. Uspio je postati vozač tima March, međutim ta skromna ekipa je čini se bila osuđena na propast. Ali Lauda nije. Ponovo je uzeo kredit i pronašao svoje mjestu u timu BRM. Tu ga je zatekla puno bolja situacija, ali njihov bolid jednostavno nije imao dobre performanse. Niki je, kao dobar poznavalac automehanike, uspio sa svojim mehaničarima malo popraviti stvari, bolid je napredovao za čak 2 sekunde po krugu, ali to nije bilo dovoljno za neki ozbiljniji rezultat.

U tom trenutku, na leđima je imao 2 kredita i 2 loše sezone iza sebe. Bili su to teški trenuci, čak je pomišljao i na samoubistvo. Srećom, desila se pomalo neočekivana prekretnica. Naime, njegov kolega iz tima je potpisao za Ferrari.

Taj vozač je bio Clay Regazzoni. On je rekao Enzu Ferrariju da je Lauda najbolji vozač kojeg je upoznao te da bi mu se itekako isplatilo da ga dovede u tim. Tako je na kraju i bilo, Lauda je potpisao za najpopularniji tim Formule 1, usput skinuvši sa leđa i breme kredita koje je imao.

Samo godinu dana nakon dolaska u Ferrari, Lauda je osvojio svoju prvu titulu svjetskog šampiona. Nekako u to vrijeme pojavio se i njegov najveći rival, Englez James Hunt, koji je potpisao za McLaren. Za Hunta su govorili da je bio poput neke divlje varijante Niki Laude. Taj je vozio beskompromisno, ne samo rizikujući već uglavnom i ne razmišljajući previše šta bi mu se moglo desiti na stazi. Živio je od danas do sutra, bukvalno.

A onda je došao 1. avgust 1976. i utrka u Nürburgringu, jednoj od najopasnijih staza na svijetu. Iako je Lauda u kvalifikacijama imao najbolje vrijeme, savjetovao je ostale vozače da se trka odgodi jer su uslovi na stazi bili na granici regularnosti – padala je kiša i vidljivost je bila jako loša. Ali trka je ipak krenula. U jednoj krivini Lauda je izgubio kontrolu i udario u zaštitnu ogradu.

Lice mu je bilo prekriveno opekotinama, a pluća su mu stradala zbog udisanja otrovnih plinova. Pravo je čudo kako je uopšte preživio. Uprkos teškim povredama glave, Lauda se na stazu vraća nakon samo 6 sedmica. Niko nije vjerovao da se odlučio vratiti tako brzo. Čini se da je rivalstvo sa Huntom bilo jače od svih bolova koje je njegovo tijelo u tom trenutku trpilo. Niki Lauda je na toj utrci osvojio četvrto mjesto, što su svi navijači doživjeli kao najveću pobjedu ikada.

Na stazi, James Hunt je bio izuzetan protivnik. U F1 postoje dobri i loši vozači, ali i postoje oni specijalno talentovani koje je bilo veoma teško pobijediti. James Hunt je bio jedan od njih. Mnogo smo imali poštovanja jedan prema drugom. U tim danima, sjediti u takvim bolidima i voziti preko 300 kilometara na sat, a ako samo jedan od nas napravi malu grešku, značilo je da će neko poginuti. Hunt je bio vozač kojeg nisi mogao proučavati. Žao mi je što više nije s nama, jer znam kako bi uživao kada bi pogledao ovaj film o nama”, rekao je Niki Lauda na premijeri filma “Rush” koji na najbolji mogući način opisuje veliko rivalstvo koje su imali Hunt i Lauda.

Posljednja utrka za VN Japana je odlučivala novog šampiona. Sve je bilo jasno. Ako Lauda ne završi utrku, a Hunt bude među prva tri takmičara, Britanac je novi šampion svijeta. Niki Lauda je nakon samo dva kruga odustao, iako mu se Ferrari nije pokvario. Svojim konstruktorima je rekao:

“Odustao sam jer sam procijenio da nisam sposoban da u ovim okolnostima vozim ovu utrku. Uopće nisam vidio gdje vozim, jer je voda konstantno ulazila u moje oči, a s obzirom da me rane još uvijek peku, to mi je predstavljalo problem. Nisam želio ovaj put da rizikujem”, rekao je Lauda.

James Hunt je osvojio titulu prvaka svijeta, ali nikada više to nije ponovio. Naredne godine titulu je osvojio Niki Lauda, a nešto kasnije i još jednu. Hunt se penzionisao i otišao je u TV voditelje. James Hunt je umro u 45. godini života kada je tokom spavanja pretrpio srčani udar.

Niki Lauda je kasnije napisao nekoliko knjiga, a godinama nakon okončanja svoje karijere je radio ponovo u Formuli 1. Prešao je put od čovjeka kojeg se odrekla rođena porodica, koji je podizao kredite kako bi sebi kupovao mjesta u timovima F1, pa do svjetskog šampiona i jednog od najvećih vozača u historiji Formule 1.

NEVJEROVATNO: Pogledajte na koji način je Josip Broz Tito kažnjavao homoseksualce

Svi koji su živjeli u Titino doba kažu da je bilo bolje. Slušajući starije, u to doba tekli su med i mlijeko.

Ipak, pravila i kazne su tada bile mnogo gore. 

Zanimljivo je to što je Tito homoseksualce kažnjavao kaznom zatvora. 

U Krivičnom zakonu Jugoslavije iz 1951. za "protivprirodni blud" između dva lica muškog pola bila je predviđena kazna od dve godine iza rešetaka. Ali, ovo pravilo nije vrijedilo za žene.

Krivični zakon teretio bi vas za protivprirodni blud, jer je seks između dva muškarca smatran "krivičnim djelom protiv dostojanstva ličnosti i morala" i po članu 186. Zakona, bila je predviđena kazna zatvora od dvije godine.

ROĐENI STE U SFRJ? Onda ste živjeli baš ovako!

Ukoliko ste na svijet došli pedesetih, šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, ovaj video će sigurno probuditi nostalgiju u vama

Svakodnevnica u staroj Jugoslaviji sve je češća tema u medijima. Stariji je se sjećaju sa sjetom, a mlađi često o njoj slušaju kao o nekom savršenom trenutku u istoriji.

Ali kako je ona izgledala?

Kakva se muzika slušala, koji su se stripovi čitali, gdje smo ljetovali i kojim smo se automobilima vozili?Koje su bile omiljene poslastice i pića Jugoslovena?

Na sajtu YouTube objavljen je video koji otkriva ove i mnoge druge pojedinosti u svakodnevnici u SFRJ.

Pogledajte ga i recite nam da li su i vaši životi izgledali ovako.

Ovaj članak je preuzet sa sajta National Geographic

Pojedine dame svojom pojavom ostavile su veliki trag u bivšoj Jugoslaviji.

Bile su oličenje ženske ljepote i seks simboli. 

Mi vam u nastavku donosimo listu 7 dama bivše Jugoslavije koje su "tresle" Jugoslaviju i Evropu. 

Ikone ljepote: Oduzimale su dah u Jugoslaviji i Evropi, bile Titove djevojke, agenti UDBA-e...

1. Olivera Katarina

olivera-katarina

Bila je fatalna i kao žena, i kao glumica, i kao pjevačica! Šef srpskih komunista Draža Marković, slab na jagnjeće pečenje i zgodne djevojke, išao je četvoronoške dok je pjevala. Žene su je mrzele, a muškarci se oko nje i bukvalno tukli. Jugoslavija takvu zvijezdu prije nje nije imala...

Rođena 1940. godine, odrastala je u patrijarhalnoj beogradskoj porodici riječnog kapetana Petrovića. Otac joj je bio veoma strog, pa je morala da čuči u ćošku svaki put kad bi zakasnila kući.
 
Ipak, te vaspitne metode nisu dale neke rezultate. Imala je četrnaest godina kad je počela da se zabavlja sa dvadesetogodišnjim vaterpolo golmanom Milanom Galetom Muškatirovićem, i ta će veza trajati nekoliko godina.

Čim je napunila osamnaest godina i dobila pasoš, odlazi u Pariz. Nije uspjela da ostane tamo uprkos ljepoti i atraktivnom držanju, pa se poslije godinu dana vratila u Beograd.

Upisuje se na studije glume, ostavlja ljubomornog vaterpolistu i udaje se za novinara Vuka Vuča. Glumac Miloš Žutić, inače godinama zaljubljen u nju, kad je to čuo, otrovao se i jedva preživio! Brak joj je trajao dvije godine, a njegovo prezime mnogo duže.

Sa dvadeset dvije godine otpočela je vezu s Ratkom Draževićem, Titovim obavještajcem i filmskim producentom. Sedam godina je s njim živjela na visokoj nozi u Parizu, Milanu, Rimu... Dražević je od nje stvorio filmsku i pjevačku zvijezdu. Uloga u filmu „Skupljači perja“ 1967. godine donijela joj je evropsku slavu.

Svojim nastupima zapalila je Kan, Njujork, Berlin, Pariz - 72 dana uzastopce punila je legendarnu salu Olimpija u glavnom gradu Francuske, a aplaudirali su joj Salvador Dali, Ani Žirardo, Širli Meklejn, Akira Kurosava, Alan Delon...
 
Ratko Dražević nije htio djecu, zato se udala za potpredsjednika Beograda Miladina Šakića i u trideset prvoj godini rodila Maneta, slikara koji danas živi u Španiji. Nekoliko godina kasnije ostala je udovica i napustila umjetnost, posvetivši se sinu.
Filmu se vratila 2008. godine ulogom u „Čarlstonu za Ognjenku“.

"Već 20 godina nemam partnera, niti mi se koji muškarac sviđa. Imala sam udvarača, ali niko nije zavredeo moju pažnju. Da mi je srce za nekim zadrhtalo, sad ne bih bila sama. Lično sam se odlučila na samoću, nisam želela da s nekim budem polovično u vezi" - rekla je prije tri godine za medije.

2. Beba Lončar 

beba-loncar

Film „Ljubav i moda“, snimljen u Beogradu 1960. godine, predstavljao je prekretnicu u jugoslovenskom socijalizmu. Prvi put u jednom domaćem filmu predstavljeni su lijepi i mladi ljudi koji se bezbrižno vole, vozikaju i zabavljaju na igrankama. A zvijezda tog filma bila je Beba Lončar.

Rođena 1943. godine kao Desanka, ova eogradska ljepotica, studentkinja romanistike, već je imala za sobom jednu partizansku filmsku ulogu kad su joj prišli producenti. Kad je sve bilo gotovo, pričala je: „Došli su kod mene i rekli mi - snimaćeš jedan film, vozićeš ‚vespu‘, nosićeš divne haljine, vozićeš se avionom... To je bilo kao san!“

Poslije premijere Jugosloveni su dobili sopstvenu zvijezdu. Rodila se beogradska Brižit Bardo!

Svi su bili zaljubljeni u preslatku tinejdžerku plave kose - Bebu, a ona je voljela prestoničkog plejboja Dejana Božovića, momka divne talasaste kose i prodornih plavih očiju, zbog kojih je tražio da ga zovu „srpskim Polom Njumenom“. Zagrljeni, predstavljali su atrakciju beogradskog korzoa u Knez Mihailovoj ulici.
 
Ženska ljepota u socijalizmu bila je nešto što ili imaš, ili nemaš. Ondašnje ljepotice jedva da su imale novca za maskaru, a o plastičnoj hirurgiji nije se ni sanjalo. Njihov stil bio je stil „voda i sapun“ - prirodne djevojke bez teške šminke.

Za „Modom“ slijedile su glavne i sporedne uloge u filmovima „Dvoje“, „Dr“, i „Lito vilovito“, a uloga vikinške princeze u prvoj američko-britansko-jugoslovenskoj koprodukciji „Dugi brodovi“ Bebu Lončar odvodi 1965. godine za stalno u Rim.
 
Njeno glumačko umijeće bilo je skromnije od ljepote kojom je raspolagala, pa je u Italiji nastupala u mnogim komercijalnim filmovima šarenog zabavnjačkog žanra. Prema legendi, čuveni italijanski reditelj Vitorio de Sika ozbiljno je razmišljao da joj povjeri ulogu u jednom svom filmu. Ali do saradnje nije došlo zbog nekakvog sitnog nesporazuma.

Početkom osamdesetih Beba Lončar vratila se u Jugoslaviju, da nas podsjeti na svoju ljepotu ulogama u „Paklenom otoku“ i „Drugarčinama“. Poslije italijanskog filma „Kuća prokletih“, snimljenog 1982. godine, ostavila je glumu.

Dugo je bila u braku s hrvatskim biznismenom Josipom Radeljakom, s kojim ima sina Lea. Razvela se 1994. godine, a on se kasnije oženio još jednom glumicom velike ljepote - Enom Begović. Beba Lončar danas živi u Beogradu i ne učestvuje u javnom životu. 

3. Marija Baksa

marija-baksa

Beogradska legenda kaže da, kad je Marija Baksa prolazila Jevremovom ulicom, muškarci u kafanama odgrizali su komade stolova.

Marija Baksa u Beogradu je živjela otprilike u isto vrijeme kad i Beba Lončar (rođena je 1946. godine, dakle tri godine mlađa) i štampa ih je poredila, nastojeći da stvori rivalitet među njima. Ali njih dvije bile su sušta suprotnost: dok je Lončareva bila nježna, gotovo lomljiva, Marija Baksa važila je za ono što bi se danas reklo „riba i po“. Raskošne ljepote, koju nije sakrivala, već ju je, naprotiv, stavom i izborom garderobe naglašavala, praktično se preporučivala za uloge takozvanih slobodnih žena u jugoslovenskim filmovima koji su upravo bili otkrili čari prikazivanja nagog ženskog tijela.
 
Debitovala je kao dvadesetjednogodišnjakinja u filmu „Bokseri idu u raj“ simpatičnom epizodom, da bi 1971. godine zablistala punim seksepilom u kontroverznom ostvarenju Joce Jovanovića „Mlad i zdrav kao ruža“ kao tumač glave ženske uloge. Ovaj film - u kojem se beogradski taksista (Dragan Nikolić) zaljubljuje u prostitutku (Baksu) - imao je sličan zaplet kao Skorsezeov „Taksista“, samo što je Holivud kasnio pet godina za Beogradom!

Sedamdesetih godina seli se u Italiju, gdje snima film za filmom. Pojavljuje se u kriminalističkim i naučnofantastičnim filmovima i erotskim komedijama B produkcije i pozira za magazine, između ostalih i za Plejmen. Njen najveći domet u svijetu filma je uloga pored Čarlsa Bronsona u „Dosijeu Valači“.

Njen „rimski period“ obilježen je životom u mondenskim krugovima, koje je vrlo brzo i lako osvojila svojom pojavom. Veliki producent grčkog porijekla Ovidije Asonitis u nekoliko navrata nudio joj je brak, ali ga je ona uporno odbijala. Tabloidi su je dovodili u vezu s mnogim zavodnicima i zvijezdama, a iz tog perioda je i veza s našim nuklearnim fizičarem Bogdanom Maglićem, koji je nedavno izjavio da je Marija Baksa odigrala veoma važnu ulogu u njegovom životu.

Naime, u trenutku kad mu u istraživanjima ništa nije polazilo za rukom, ona ga je pozvala u Rim.

"To me je poprilično psihički oporavilo od brodoloma u Americi. Bila mi je otprilike kao neki životni eliksir u tom trenutku. Naša veza je, međutim, kratko trajala, zato što sam ja vrlo brzo opet stao na svoje noge. Odmah sam krenuo u nove projekte" - ispričao je u jednom intervjuu.

Početkom osamdesetih u Jugoslaviji je glumila u TV seriji „Kiklop“ i filmu „Davitelj protiv davitelja“, a onda se povukla sa scene.

Udata je za biznismena našeg porijekla i s njim ima kćerku. Živi u Rimu i bavi se trgovinom antikvitetima.

4. Bernarda Marvot 

U nekim anketama na prostoru bivše Jugoslavije Bernarda Marovt proglašena je za najljepšu Miss Jugoslavije koja je ikad izabrana!

Bila je predodređena za uspjeh: godišnji kalendar za 1982. godinu magazina Start, koji je nam je u socijalizmu zamjenjivao Plejboj, zbog Bernardinih slika prodat je u neverovatnih 350.000 primjerka! Postala je mis Starta i mis Penthausa prije nego što je riješila da se okuša na takmičenju za titulu miss.

A onda se na izboru za najlepšu Jugoslovenku održanom 1983. u Zagrebu elegantno prošetala pistom i glatko pobijedila. Pjevali su Zdravko Čolić i Lepa Brena, dvije tada najveće jugoslovenske estradne zvijezde, a takmičenju je prisustvovala i Džulija Morli, direktorka takmičenja za Miss svijeta. Ali prije toga, Bernarda Marovt ispala je u prvom krugu na izboru za Miss Hrvatske! Članovi žirija imali su, naime, neke druge favoritkinje, pa je Bernarda na takmičenje u Zagrebu upala na mjesto Miss Kosova, koja je odustala!

Iako izborima ljepote duguje svoju karijeru, Bernarda nema razloga da ih pamti po lijepom.

Na takmičenju za Miss svijeta koje je te godine održano u Londonu ušla je u polufinale, to jest među 15 tada najljepših djevojaka planete. Kladionice su joj davale šanse i u finalu, ali organizatori ovog biznisa, u kojem se okreće veliki novac, imali su druge planove: dva dana prije finala najtiražniji britanski dnevnik Dejli miror objavio je golišave fotografije jugoslovenske misice koje je ona snimila za zagrebački magazin Start. Tako je Bernarda diskreditovana.

Satisfakciju je dobila od žirija trideset majstora svjetske fotografije, koji su joj gotovo jednoglasno dodijelili titulu Miss fotogeničnosti i titulu najfotogeničnije djevojke na planeti.

Čarobnih očiju, plemenitog lica i zavodljivog tijela, poslije ovog takmičenja ostvarila je dugu i uspješnu manekensku karijeru. Tako je 1990. proglašena top-modelom Italije, 1992. top-modelom Evrope, a 2000, po izboru ženskog magazina Jana, proglašena je za najljepšu Slovenku 20. veka.

Bernarda Marovt je od svih misica iz SFRJ najbolje unovčila ovu titulu. Na vrhuncu popularnosti snimajući reklame dnevno je zarađivala po 3.000 dolara. Danas ima 52 godine i dalje radi kao model i snima reklame. Živi na relaciji Ljubljana - Milano, gdje ima modnu agenciju „Berni model“.

5. Ana Saso 

ana-saso

Jedna od najljepših mis Jugoslavije svih vremena ostala je upamćena u svijesti generacija današnjih pedesetogodišnjaka po reklami za sok „pipi“: uz slogan „To vam snagu daje“. Ana Saso izranja iz vode, a kroz mokru majicu vide se savršene prirodne grudi. Zvuči nevjerovatno, ali to je sve što je ovu Bugojanku rođenjem načinilo seks-simbolom!

Rođena 1963. godine, tek je postala punoljetna kad se kao hostesa na Splitskom festivalu zabavnih melodija prijavila za izbor najljepše Jugoslovenke. Nijedna druga nije imala šanse, i 1982. godine ponijela je lentu, a zatim otputovala u London da tamo Jugoslaviju predstavlja na izboru za Miss svijeta. Bila je odlična: od ukupno 68 takmičarki ušla je u polufinale sa još sedam ljepotica.

Zatim je snimila pomenutu reklamu i pokorila SFRJ, a mogla je da osvoji i svijet: njenu ljepotu i harizmu prepoznali su u nekoliko stranih modnih agencija iz kojih su stizale ponude. Iz Pariza je dobila i ponudu za filmsku ulogu, ali je ona sve odbijala. Navodno zato što nije htjela da se skine u toples. Ili to nije htio da joj dozvoli dečko...

Poslije osvajanja titule najljepše u SFRJ udala se za vlasnika nekoliko splitskih pekara, ali se on nije ustezao da je tuče i na javnom mjestu! Zatim je, kako to već dolikuje misici, bila u vezi s tadašnjim fudbalerom splitskog Hajduka i reprezentativcem Igorom Štimcem, koji ju je, navodno, takođe ponekad tukao.

Od 2001. do 2004. godine bila je u braku sa Igorom Franceskijem, ribarom i pravnikom, a ostavila ga je jer ju je bezočno varao. Dvije godine nakon razvoda Franceski je uhapšen jer su se u njegovom stanu djevojke iz jedne organizovane grupe prostituisale.

Krajem devedesetih dugonoga i neobično lijepa Ana Saso okušala se i kao voditeljka na HTV, ali njena TV karijera nije dugo trajala. Ništa više uspjeha nije postigla ni kao pjevačica. Ali i danas, kad je u vezi s jednim splitskim hirurgom, plijeni ljepotom.

„Lijepim ženama prilaze krivi muškarci“, govorila je cijelog života.

6. Dijana Bećirević 

Dijana Bećirević oduzimala je dah domaćim muškarcima pozirajući na stranama do tada rezervisanim uglavnom za obnažene američke djevojke. Rođena je 1962. godine u siromašnoj porodici u Lukavcu kod Tuzle, gdje se niko prije nje od početka svijeta pa do te 1981. godine nije slikao go. A ona je to učinila - pozirala je za Startovu duplericu u svoj ljepoti svog jedrog tijela!

Bila je i jedna od „cura s Jadranske obale“ u Plejbojevom editorijalu 1981. Slike tadašnjih YU ljepotica koje su kao od majke rođene stale pred objektiv izašle su i u Plejboju pod nazivom „Titove devojke“!

Bila je u sedmom razredu kad je ostala bez oca, ali je podršku majke imala cijelog života. Srednju školu pohađala je u Sarajevu, i usput - nesvakidašnje lijepa - snimala reklame za socijalističke privredne gigante. Od studija glume odustala je u posljednjem času i upisala se na žurnalistiku. Docnije završiće još dva fakulteta! Kad se preselila u Italiju, zaposlila se na RAI, gdje je vodila jednu religioznu emisiju. Papa Jovan Pavle II tri puta joj je davao intervju, a prethodni papa Benedikt XVI, dok je još bio kardinal, Dijanu je vozio po Rimu na „vespi“.

Uradila je i posljednji intervju zvijezde Formule 1 Ajrtona Sene, samo 24 sata prije nego što je poginuo, upoznala je Hilari Klinton i Benazir Buto.

Iz Rima je u SAD otišla sa Ahmetom Etergunom, producentom koji je bio zadužen za karijere najvećih muzičkih zvijezda poput Rolingstonsa, Led cepelina, Reja Čarlsa i Arete Frenklin. Petnaest godina radila je kao njegova sekretarica i na tom mjestu upoznala i zavela najveće svjetske zvijezde. Ipak, prvi put u životu poljubila se s našim Zdravkom Čolićem!

Veza sa Alom Paćinom trajala je kratko jer je on bio iskompleksiran i uvijek u paranoji od paparaca. Arnold Švarceneger otvoreno joj se nabacivao, ali su Dijanu na vrijeme ubijedili da se ne petlja s njim jer ima ljubomornu i opasnu ženu. A o Bregoviću je pričala:

„Optužili su me da sam zamalo rasturila Bijelo dugme. Živjela sam u Milanu i družila se s Vladom Pravdićem, klavijaturistom ‚dugmića‘. Bio je zaljubljen u mene, ali odjedanput se pojavio Goran Bregović. A kad Goran nešto hoće, onda to i dobije. I tu je krenuo sukob dvojice članova benda... A da li me je Goran ukrao od Vlade? Pa jeste!“

Zbog jedne večere sa Silviom Berluskonijem Bećirevićki su pripisivali pad italijanske vlade, zbog čega je tužila italijanske novine, a Niki Lauda, koji je bio mnogo ljubomoran, tukao se u baru zbog nje! Danas Dijana Bećirević živi pod imenom Diana Niven u zapadnom Holivudu, gde je sjedište i njene firme „DN njuz“.

7. Savina Geršak

savina-gersak

Proletjela je kao blistava kometa i nestala, a mi smo ostali zadivljeni. Savina Geršak rođena je u Sloveniji, u Ljubljani, 1963. godine. Njen prvi izbor bio je sport - sa 16 godina bila je zvanično treća teniserka u SFRJ, pa se preselila u SR Nkemačku, odakle je putovala na profesionalne turnire po Evropi.

Lijepog lica i prekrasne zavodljive figure, povremeno je nastupala i kao foto-model, pa je jedna njena fotografija dospjela do reditelja Živka Nikolića, koji je počinjao snimanje filma „Smrt gospodina Goluže“. Mjesecima je tražio odgovarajuću glumicu za ulogu Anke, koja je u scenariju opisana kao mlada udovica božanstvenog izgleda. Kad je vidio Savinine fotografije, reditelj je zatražio od producenta da je nađe i bez probnog snimanja dao joj glavnu ulogu. Imala je 19 godina.

- Nisam stigla ni da se snađem, jednostavno, upala sam u sve to... - objašnjavala je u jednom intervjuu svoj ulazak u svijet poznatih ova zanosna plavuša.

Ispostavilo se, međutim, da je jedino Nikolić vjerovao u nju. Iako je njena erotizovana uloga u „Smrti gospodina Goluže“ - inače lošem filmu - dobila ogroman publicitet, ponude za novi angažman izostale su. Dvije godine Savine nije bilo ni na filmu ni na televiziji. Vjerovatno zato što njeni glumački kvaliteti nisu bili naročiti, a nije imala ni osnovno glumačko obrazovanje.

U žižu javnosti vratio ju je opet Živko Nikolić. Spremao je 1984. godine „Čudo neviđeno“, a glavna ženska uloga pisana je baš za Savinu Geršak. Ovaj film su odlično primili i publika i kritika, dobrim dijelom i zbog Savine. I danas se pamte brojne komične scene i kultne replike iz ovog filma, među njima i ona kad Bata Živojinović kao monah Makarije komentariše pojavu zavodljive Savine Geršak u ubogom selu na obali Skadarskog jezera: „Ne, oče Leontije, to je što bi prost narod rekao dobra pi.ka!“

„Čudo neviđeno“ lansiralo je glavnu žensku glumicu u Italiju, pa se Savina pojavila u nekoliko filmova B produkcije.

I u trećem svom filmu, „U ime naroda“, Živko Nikolić Geršakovoj je povjerio tumačenje glavnog ženskog lika, ali je ovog puta njena uloga bez erotske note, što je publika kaznila malim interesovanjem.

Savina Geršak vratila se u Italiju i tu snimila još sedam filmova. Vrijedan pomena je samo „Ponoćna jurnjava“ s Robertom Mičamom i Majklom Dudikofom.

Svjesna svojih glumačkih ograničenja, u 28. godini napustila je glumu i posvetila se studijama psihologije.

Danas radi u Rimu kao profesionalni psihoterapeut. Rodila je blizance u 44. godini.

- Bez obzira na to što danas radim, sigurna sam da ću jednog dana opet igrati u filmu - rekla je 2013. godine u jednom intervjuu.

 

Ne propustite