Ko je vaša najgora noćna mora?

Tema su slika starih nekoliko stoljeća, u kojima crni konj (ili „noćna mora“) lebdi nad uspavanim likom. Tema su zastrašujućih filmova, starih i novih – od  „Budim se s vriskom“ (1941), do „Noćna mora u ulici Elm“ (2010). Dakle, šta je zapravo noćna mora?

Pokušavati shvatiti ljudski fenomen poznat kao noćna mora je težak zadatak za laike. Ipak, kao neko ko po navici pati od noćnih mora, ovo je bila tema o kojoj sam željela znati više. Ispravite me ako griješim, ali ovo su neki od mojih utisaka:

Šta je noćna mora? Veoma uznemirujući san, koji često uzrokuje da se žrtva probudi u strahu i tjeskobi, plačući, a ponekad izaziva i mjesečarenje, piše Psychology Today.

Ko ima noćne more? Skoro svako, s vremena na vrijeme, od ranog djetinjstva, pa obično – ali ne i uvijek – smanjujući se s godinama.

Šta uzrokuje noćne more? Kod odraslih mnogo toga, kao naprimjer određene droge ili prestanak konzumiranja istih, stres u svakodnevnom životu kao što su problemi u braku ili vezi, promjena posla, selidba, trudnoća ili finansijske brige. Ali što je začuđujuće, noćne more nekih ljudi su potpuno nevezane za ono što im se dešava tokom dana. Za njih se smatra da su kreativniji i osjetljiviji od ostalih, i umjesto da ih se plaše, oni noćne more smatraju interesantnim ili čak fascinantnim.

Šta se može učiniti povodom noćnih mora? Zavisno od toga šta ih uzrokuje, eksperti kažu da će se mnoge povući kada se uzrok ukloni. Dok se to ne desi, tjeskoba tokom dana može ući i u naše snove i uzrokovati da se budimo u hladnom znoju. (Strah je ono što nas najčešće budi, prekidajući noćnu moru.) Čitala sam o nečemu što se zove „dekodiranje“ koje može pomoći žrtvama noćnih mora. Ovo podrazumijeva da se nauči kako analizirati i protumačiti snove i tako ih učiniti manje zastrašujućim. Jedna od tehnika jeste da ih zapišete ili nacrtate slike onoga što ste vidjeli u snu. Ako su noćne more neobično uznemirujuće ili emotivno iscrpljujuće, posjeta terapeutu može biti pravo rješenje.

Fascinirana sam snovima koji se ponavljaju iz noći u noć, i mogu biti zajednički većini, ako ne i svima nama. Ovo su takozvani „tjeskobni snovi“:

„Studentska noćna mora“: Skoro svako je usnio ovu moru, i može se ponoviti čak i godinama nakon završetka škole. Trčite niz hodnik, mahnito tražeći svoj razred jer znate da taj dan imate ispit za koji niste učili. Ne možete se sjetiti posljednjeg puta kada ste tu bili ili o čemu je predmet koji pohađate.

„Glumačka noćna mora“: Slična prethodnoj, osim toga da ovdje glumite u predstavi, ali se ne možete sjetiti ni predstave ni teksta. 

„Upomoć! Padam!“ noćna mora: Nalazite se na nekom visokom mjestu ili kao u filmovima jurite bjegunca preko visokih krovova kada se okliznete i padnete preko ruba. Pad je dug, a vi vrištite i grebete zrak, ali se budite prije nego što padnete. 

„Ne mogu pobjeći!“ noćna mora: Nešto kao obrnuta verzija gore navedenog sna, jer ste sada vi ti koji ste u potjeri, trčite najbrže što možete ali svakom minutom sve više gubite tlo pod nogama. Nije neobično iz ove noćne more probuditi se bez zraka.

„Lavovi i tigrovi i medvjedi, oh Bože!“ noćna mora: ovu imam od djetinjstva, vjerovatno zbog gledanja „Čarobnjaka iz Oza“ i saplitanja Judy Garland iz straha da je ne napadnu divlje životinje.  

Nije tačno noćna mora, ali fenomen koji se naziva sindromom „eksplodirajuće glave“ je također nešto što može poremetiti vaš san. To su većinom glasni zvukovi, poput pucnjave ili vrata koja se zatvaraju, ili telefona koji zvoni, za koje mislite da su realni, ali su zapravo samo u vašoj glavi.