SVI UŽASI SVIJETA SKRIVENI U JEDNOJ BOLNICI: Ovo je pravi pakao na zemlji, pacijenti ovdje su svakodnevno umirali (VIDEO)
Više od 40 godina, državna škola Willowbrook, daleko poznatija mentalna institucija, funkcionirala je kao bolnica za djecu i odrasle s mentalnim i psihičkim poremećajima.
O onome što se odvijalo iza zatvorenih vrata mnogo se pisalo, a u nastavku ćete doznati i zašto je bolnica opisana kao "pakao na zemlji". Brojni novinari, ali i političari poput Roberta Kennedyja, upozoravali su na alarmantno stanje, prenapučenost i manjak zaposlenih.
A jednom kada se bolnica našla pod povećalom javnosti, otkriveni su i svi užasi Willowbrooka.
Od 1955. do 1970. dr. Saul Krugman pokušao je pronaći lijek za hepatitis tako što je virusom namjerno zarazio pacijente Willowbrooka. Ponekad je to činio uz pomoć hrane koju bi "začinio" fekalijama s virusom, a ponekad se radilo o injekcijama. Naravno, sve je to radio bez dopuštenja pacijenata ili njihovih skrbnika. Međutim, unatoč ovim zastrašujućim eksperimentima, Krugman je 1972. izabran na mjestu predsjednika Američkog društva pedijatara.
Poznati mikrobiolog Maurice Hilleman, Krugmanove je eksperimente nazvao "najgorim primjerom neetičnih medicinskih eksperimenta provedenim nad djecom na području SAD-a".
Iako se radilo o najvećoj mentalnoj instituciji na području SAD-a, maksimalni kapacitet brzo je prijeđen. Naime, maksimalni broj pacijenata bio je 4000, ali još šezdesetih godina prošlog vijeka, ta se brojka popela do 6000. To je, naravno, rezultiralo očajnim uvjetima, a jedno istraživanje pokazalo da je situacija u već i tada prenapučenim zatvorima bila daleko bolja od one u Willowbrooku. Razmak između kreveta bio je samo dvadesetak centimetara, nije bilo dovoljno WC-a, pacijente su držali u zatvorenim kavezima gdje su se valjali u vlastitoj prljavštini, ponekad nije bilo dovoljno hrane, a budući da nije bilo ni dovoljno zaposlenih, ni u situacijama kada je hrane bilo dovoljno, mnogi pacijenti nisu redovno dobivali obroke.
Za razliku od danas, u to vrijeme uprava bolnice nije provjeravala zaposlenike koji su radili s djecom i pacijentima, pa su u Willowbrooku radili i oni kojima to nikada nije smjelo biti dopušteno. Mnogi pacijenti bili su izloženi seksualnom, fizičkom i emocionalnom zlostavljanju od strane onih koji su za njih trebali brinuti.
Iako je Willowbrook isprva osmišljen i kao mjesto na kojem bi djeca i odrasli dobivali osnovnu edukaciju, uprava nikada nije stvorila uvjete, a čak i u rijetkim trenucima kada bi se to dogodilo, radilo se tek o nekoliko učenika i to na vrlo kratko vrijeme.
Mnogi pacijenti Willowbrooka svakodnevno su umirali iako se u većini slučajeva smrt mogla izbjeći. Oni koji nisu zaraženi hepatitisom u bolesnim eksperimentima, umirali su od gušenja hranom ili ospica ili gripe koje su bile uobičajene. Da ja pacijenata bilo manje (u prosjeku, dvije osobe brinule su o 70 pacijenata) i da je osoblje redovno čistilo prostor i brinulo o pacijentima, većina smrtnih slučajeva mogla se izbjeći.