OVO JE BIO POSLJEDNJI INTERVJU DRAGANA MIĆALOVIĆA: Evo šta je rekao o kćerkama, zetu Vojinu i kako ga je Sloboda prevarila i postala glumica!

Glumac Dragan Mićalović preminuo je danas u Beogradu, a iza sebe je ostavio suprugu i tri prelijepe kćerke.

Svoj posljednji intervju Dragan je dao početkom maja za "Telegraf". Kako  je tada rekao mimo kamere, ćerka Sloboda ga je nekoliko dana prije intervjua natjerala da ode u bolnicu i uradi rutinske preglede. “Sve je u redu, nije mi ništa”, rekao  je Dragan.

Prenosimo vam kompletan intervju.

Mnogi vas znaju po ulogama u serijama, ali ono što ne znaju jeste da ste otac dvije trenutno najpopularnije glumice, Slobode i Dragane. Ali, ne smijemo da zaboravimo i Miru. Mnogi je uvijek stave po strani.

 – Nekako ih nisu vezivali za mene… Ja sam bio glumac u unutrašnjosti, pa sam se prvi put i ja pojavio na televiziji u nekoj seriji i to ko je vidio, vidio je. Nekako mi ime i nije baš zapamćeno. A drugo, imam problem sa Draganom Mićanovićem koji je veoma poznat i miješali su me sa njim, pa su sve mislili da je on (smijeh).

Koliko god da ste se trudili da vam kćerke ne budu glumice, obje su krenule vašim putem, iza sve što rade žele da čuju neku riječ od vas. Da li je to i danas tako?

 – Ponosan sam što su mi djeca vaspitana. Ja, naravno, to nisam htio zato što sam taj hljeb jeo 40 godina. Znao sam koji su problemi, muke, nemanje posla… Drugo, ženska djeca, pa i tu ima nečega. Međutim, Sloboda me je prevarila u smislu ‘da probam’, a onda kad je prošlo bilo je gotovo. (smijeh) A onda, mic po mic eto je i Dragana. Rekle su mi dva, tri puta: “Hvala, tata. Da nije bilo tvog savjeta ne bi to bilo tako”.

Mnogi ne znaju da ste u seriji “Srećni ljudi” igrali tri uloge, ali svi se sjećaju čuvenog Kuce i Cane Fontane.

 – To čak ni ja nisam znao. (smijeh) Skoro sam bio u jednoj emisiji na jednoj leskovačkoj televiziji gde mi je novinar otkrio da sam igrao treću. Ja sam zaboravio, mislio sam da igram dvije. U prvom ciklusu igrao sam policajca, a onda sam poslije igrao inspektora na hvatanju Bate Živojinovića sa markicama, a onda je, naravnozaslugom tog prvog ciklusa, došao taj Kuca koji je stvarno napravio neočekivani uspjeh. Nisam očekivao, mislio sam da je to epzodna uloga koja će da prođe… “Srećni ljudi” su neprevaziđena serija.

Kada se upali televizija vas možemo vidjeti u “Srećnim ljudima”, Gagu u “Sinđelićima”, Bobu u “Čizmašima”… Može li od vas Mićalovića da se živi? (smijeh)

 – Čak sam od naših leskovačkih jezika čuo: “Dokle, bre, više ovi Mićalovići?” (smijeh) Ne znam dokle, ali je sjajno.

Kad vam kažu da imate najlepše kćerke, koliko ste ponosni na to? Boba je čak i u svijetu uspela da pokaže svoju ljepotu.

 – Naravno… Čak me jedna prijateljica pitala: “Jeste li vi svjesni šta imate od djece?” Naravno, ja sam joj rekao Svjesni smo, al’ ne smijemo… (smijeh) Ne smemo da ih dignemo više nego što treba. Bogu hvala, živeli smo u normalnim uslovima, u jednom od boljih gradova u Srbiji. U Leskovcu su se rodile, zdravo su se hranile, malo Bog, malo mi… (smijeh) Naravno, na premijeri “Na mliječnom putu” kad sam video Bobu, kad sam video Moniku Beluči, pokušavajući da ne budem pristrasan, ja sam rekao ‘Bobo, meni ovo nije lijepa žena’. (smijeh)

Poznati ste kao strastveni riblovac. Jeste li uspjeli tu ljubav da prenesete na kćerke, ili zet služi za to?

 – Zet je jedan, takođe, ribolovac. On je odličan, s tim što se naše pecanje razlikuje. On ide na vareličarenje, ja idem baš na onaj težak ribolov, na krupnu ribu. Imam jedno mjesto ispod Pančevačkog mosta, gde imam neke ribolovce koji me poštuju, pa ako sam ja juče sjedio na nekom mjestu oni kažu: “Izvolite, vaše mjesto”.
 

Koliko ste ponosni na činjenicu da djeca poznatih roditelja obično kažu ‘kćerka tog i tog’, a za vas kažu ‘otac te i te’? Jeste li ponosni na činjenicu što su one uspjele zahvaljujući tome što su vaše kćerke?

 – Naravno. Kod nas na jugu običaj je da se kaže ‘čiji si?’, pa se kaže ‘to je sin od onoga’, a nikad se ne kaže ‘to je otac od onoga’. I ovde je jedno vrijeme bilo, kad je Boba tek počela, ‘njoj je Kuca otac’, a sad je već ‘Bobo, a ti imaš tatu?’ (smijeh)

(Telegraf.rs)