ISPOVIJEST KOJA OSTAVLJA BEZ TEKSTA: Imala sam aferu sa tatom najbolje drugarice, a onda nas je otkrila...

"Znam da kasnim u školu, ali trebalo je sa Sanjom ovdje da se nađem. Nažalost, zaspala sam", rekla sam kad mi je otvorio vrata, i pružila Sanjinu knjigu. On mi je povjerovao i ponudio da me odveze u školu. Nećkala sam se a onda pristala.

Dok sam hodala prema autu, saplela sam se i odglumila da sam povrijedila zglob. Zgrabila sam ga za ruku da ne bih pala. On se zabrinuo, a ja sam se pravila da ne mogu da hodam. Podigao me na ruke i odnio u dnevni boravak. Nježno me položio na trosjed.

Donio je led i hladio moju nogu. Već nakon nekoliko minuta od hladnoće je više gotovo nisam osjećala. Marko je klečao pored mene i menjao obloge. Naše glave su se nekoliko puta dodirnule. Potpuno nesvjesna onog što radim, rukom sam prošla kroz njegovu kosu. To mi je dalo dovoljno snage da ga poljubim. Marko je ustuknuo.

"Majo, što to radiš?"

"Željela sam da vam se zahvalim što mi pomažete", rekla sam nevino i ne čekajući njegov odgovor ponovo sam ga poljubila.

"Ovo nije u redu. Ti si najbolja prijateljica moje kćerke."

Utišala sam ga poljupcem. Moje ruke su prošle ispod njegove košulje. Bez riječi, Marko me podigao i nježno odnio u spavaću sobu. Ljubav smo vodili polako i nježno, sve dok iskre moje mlade strasti nisu buknule u plamen. Dok smo iscrpljeni ležali jedno pored drugog, on je progovorio.

"O, Majo, zaboravio sam kako to može da bude dobro!"

Ponovo je krenuo u istraživanje mog tijela. Ljubav smo vodili cijelo jutro. Prekinula nas je zvonjava telefona.

Odveo me u školu i nastavio put prema svom poslu. Bila je to greška. Odjednom sam osjetila da više tu ne pripadam. Ako me vide moje prijateljice, pogotovo Sanja, znaće tačno što sam radila. Na sreću, Sanju nisam vidjela, a niko drugi nije vidio promjenu na meni. Ja sam tu promjenu, međutim, itekako osjetila. Osjećala sam da se moj svijet vrti u novom smjeru, da sam krenula prekrasnom, ali zabranjenom stazom. Marko i ja smo počeli da se nalazimo kad god nam se za to pružila prilika. Nedeljno smo uspijevali da provedemo nekoliko sati zajedno.

Jedan dan sam osjetila potrebu da dobijem odgovor na sva moja pitanja. Došla sam kod njega da vidim šta će sa nama dalje da bude.

Priznao je da ne može da se razvede od supruge jer bi ga to puno koštalo. Rekao je da sa mnom želji da se zabavlja.

"Iako mi se sviđaš i cijenim te, nisam zaljubljen u tebe. Nikad nisam želeio da povrijedim tvoja osjećanja, ali nikad nisam mislio da imamo budućnost. Mislio sam da se jednostavno zabavljamo. Zar se ti nisi zabavljala?"

Duboko sam uzdahnula. Borila sam se sa suzama.

"Da, bilo je zabavno. Ali ja želim više od zabave. Želim život s tobom", priznala sam

"Žao mi je…"

"Žao ti je", vrisnula je Sanja.

Okrenuli smo se prema njoj. Stajala je na vratima. Uopšte nismo čuli kad je ušla.

Ja sam se prva oporavila.

"Sanja, zar nisi u školi?"