ONA JE UVIJEK TU I ČEKA: Bakterija koja "jede ljudsko meso", a od liječenja možete poludjeti!
2. Često se krivo dijagnosticira
Jedan od razloga zbog kojeg ova nekroza ubija toliko puno ljudi leži u činjenici da je rijetka, a samim time i iznimno teška za dijagnosticirati. Liječnici, naime, ne pretpostavljaju odmah da je riječ o bakteriji koja jede ljudsko meso kada se požalite na bolove u testisima ili nečem drugom, tako da velika većina ovih slučajeva dobije krivu dijagnozu. Iako ovaj dio 'jede' ljudsko meso zvuči spektakularno, činjenica je da nije riječ o vidljivoj infekciji. To je, na neki način, obrnuta zombifikacija, u kojoj meso truli iznutra.
Većina simptoma su stvari koje mogu imati razne druge uzroke, riječ je o klasičnim bolovima, nateknućima... Ako ste sretni, izbiju vam plikovi puni crnog gnoja koji smrde na trulo meso kada puknu. To se vaše tijelo pokušava riješiti raspadajućeg tkiva. Da, ovo je bolest u kojoj su crni gnojni plikovi koji smrde na trulo meso scenarij 'najboljeg slučaja'.
S obzirom na sve, nije teško za razumjeti kada liječnici postave krivu dijagnozu. Nažalost, kriva dijagnoza povećava smrtnost sa 20 na čak 80 posto. Odgađanje pravog liječenja čak i za nekoliko sati može biti kobno. Gangrena se može širiti i do jednog centimetra na sat, što je poput Formule 1 u svijetu bakterija.
Napustili smo bolnicu iste večeri oko 22 sata. Otac je ostao, a liječnici su bili djelomično optimistični oko dijagnoze da znaju što je mojem ocu. Ali onda su nas nazvali oko 1 sat ujutro i rekli da ga vode na hitnu operaciju. Nisu nam htjeli dati nikakve šanse hoće li preživjeti operaciju, već su samo rekli: 'Molite se'. Bilo da ste vjernik ili ne, ovo je prestrašno za čuti iz usta kirurga.
Tata je preživio prvu operaciju, ali bilo je blizu. Trajala je nekoliko sati. Tada su konačno postavili dobru dijagnozu i to je bila jedina dobra vijest koju smo dobili od te operacije. Znate da je stanje loše kada čujete da vaš otac definitivno 'truli iznutra'.
3. Od liječenja možete poludjeti
Efekti infekcije su isti onakvi kakvo i samo ime govori - nekroza tkiva. Sve se svodi na jako puno naticanja, bolova, a mrtvo tkivo je u vama i - ne može izaći.
Ako se ne liječi, vaše tijelo je suočeno sa tim trulim tkivom. Ako ste sretni da ste u bolnici, poput mojeg oca, liječnici jednostavno odrežu mrtvu kožu i odstrane infekciju, ali vas ne zatvaraju nakon operacijom već koriste čudne flastere za vakuumiranim zatvaračem kako bi spriječili da se rana dodatno ne inficira. Tata je tako bio 'pod vakuumom' gotovo tri mjeseca, a redovito su ga otvarali kako bi odstranili dodatno zaraženo tkivo. Moj otac je imao sreće da je izgubio svega nekoliko kilograma, dok neki ostanu bez cijelih udova.
Kada se moj otac po prvi puta probudio iz kome, malo je reći da je bio spojen na sve moguće lijekove. U jednom trenutku, brat i ja smo pokušali izračunati koliko rupa na tijelo ima i došli smo do broja 30. Bezbrojne igle, kateter, arterijske linije, šantovi, braunile... u jednom trenutku bi razgranali jednu iglu kako bi otac primio svih desetak lijekova koji su mu trebali.
Ti svi lijekovi, u kombinaciji sa svjetlom, bukom aktivnošću i samim šokom nakon buđenja može dovesti do stanja nazvanog Intenzivna psihoza. Moj otac je bio toliko šokiran svime da je, kad se probudio, pokušao pojesti medicinsku sestru koja mu je davala pilule. Nije shvatio što se događa, ona mu se približila ustima i on je instinktivno zagrizao najjače što je mogao.
Počeli smo mu lijekove davati žlicom, ali tek nakon što je ugrizao tri sestre i anesteziologa. Čak je i halucinirao neko vrijeme. Srećom, psihoza je nestala za nekoliko dana.