PJEVAČ SA VELIKIM "P": Sa svima je znao i svi su ga voljeli (FOTO)

Davorin Popović Pimpek  bio jedan od najboljih i najpoznatijih pjevača  zabavne muzike bivše Jugoslavije.

Za uži krug prijatelja uvijek je bio Davor ili Dačo, a nadimak Pimpek dobio je još u djetinjstvu zbog male izrasline kraj lijevog uha. 

Sam sebe je zvao Pjevačem, pa je tako svaku rečenicu započinjao riječima: „Slušaj, da ti Pjevač nešto kaže…“ Od rane mladosti bavio se sportom, a posebno rukometom i košarkom u čemu je bio više nego uspješan. Kao srednjoškolac i veliki zaljubljenik košarke, svojim maestralnim košarkaškim trikovima oduševljavao je gledalište na tribinama FIS-a, i važio za jednog od najtalentovanijih košarkaša što je Sarajevo u to vrijeme imalo, a uporedo je studirao na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Kao standardni prvotimac kluba odigrao je više od 500 utakmica. Sportom se prestao baviti 1968. godine, kada je i zvanično muzika bila njegov poziv.

Muzičku karijeru Davorin Popović je počeo u Lutalicama, a Indeksima se pridružio krajem 1964. godine i zaštitni je znak grupe sve do njenog raspada 2001. godine. Kao vokalni solista, ali opet uz podršku matične grupe, objavio je tri albuma – “Svaka je ljubav ista (osim one prave)” (1975.), “S tobom dijelim sve” (1984.) i album istog naziva ali s drugim pjesmama 1995. godine. Pjevao je pjesmu “Žute dunje” za soundtrack filma “Kuduz”, a jednom je nastupio i na Eurosongu, 1995. godine. Osamdesetih godina veoma često je nastupao s Mostarskim kišama, dječjom vokalnom grupom koju je vodio pjesnik Mišo Marić. Za svoje zasluge kao vrsni muzičar, dobio je i Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva, a pod njegovim imenom u Sarajevu se održava  i memorijalni turnir za košarkašice.

U Sarajevu je bio omiljen kao rijetko ko, zvali su ga pjevač sa velikim "p", bio je cijenjen i u vrijeme kada veliki pjevači nisu bili ni moderni, ni važni, ali u Sarajevu se znalo ko je Pjevač, i kakvo poštovanje treba imati prema njemu. Kada su Pecu Popovića pitali zašto je Davorina oslovljavao sa „Predsjedniče“, on je izjavio:

“Zato što je Davorin Popović umio da sa mangupima bude magup, sa gospodom gospodin, sa svima imao mjeru. I bio – iznad svega. Istovremeno, oličavao je ono što je cijela naša generacija mislila da je važno: o tome kakav život ćemo imati ne odlučuje novac; odlučuje dobrota, čestitost, ljudskost… Davorin je to znao. Koga je on priznao, taj je u Sarajevu mogao nešto i da postane. Zato je bio Predsjednik. Sve najbolje što sam podrazumijevao da je Sarajevo i što je voljela cijela Jugoslavija, to je bio Davorin Popović. Sjećam se, 1975. sam otišao u vojsku, a Davorin je, kada god bi putovao od Sarajeva do Splita, svraćao u Sinj da me posjeti. I uvijek ostavljao flašu šampanjca. Kada sam izašao iz vojske, pozvao me je da govorim na promociji njegovog prvog solo albuma ‘Sve su ljubavi iste osim one prave’.“

Bio je čovjek sa kojim biste se ne samo u Sarajevu, nego i u bilo gdje u Evropi osjećali kao kod kuće. Uvijek je znao ili najinteresantnijeg ili najuspešnijeg ili najbogatijeg čovjeka u gradu. Sa svima je umio i svi su ga voljeli. Postoje mnoge anegdote koje su ocrtavale djelić negovog karaktera, a među njima je svakako i ova, koju je svojevremeno ispričao njegov veliki prijatelj Kemal Monteno:

„Negdje u ratnim godinama, kad se u emigraciji ‘širila istina o Bosni’, zaglavili mi nakon nekog festivala. Ostalo se, popilo se, ujutro nikakvi u onim hotelskim sobama, kad čujem Davora koji stoji pred ogledalom i govori: ‘Slušaj, Pjevač, da ti ja nešto kažem. Ne može ovo ‘vako, ti si ozbiljan čovjek, da zaglavljuješ do nekih doba. Vidi ti očiju! Imaš li ti ikakvog karaktera?’ Tu shvatim da Davorin ruži samog sebe i nisam mogao suzdržati smijeh. On me čuje i kaže: ‘Šta se ti smiješ, ti da si pametan, i ti bi ovako uticao na sebe’.”

Davorin Popović bio je muzičar, čije je stvaralaštvo ostavilo neizbrisiv trag na mnoge generacije bivše Jugoslavije, ostao je veliki i onda kada veliki pjevači nisu bili nikome potrebni i kada za njih niko nije mario. Davorin i Indeksi ostali su jedan od najuticajnijih rok bendova bivše Jugoslavije, a uspomena na njih sačuvana je kroz nagradu „Davorin“ koja je kasnije preimenovana u nagradu „Indeksi“. Muzička nagrada, koja se u BiH dodjeljuje najkvalitetnijim muzičkim sastavima, jedan je od načina da se Davorinovov glas i legendarna muzika Indexa zauvijek sačuva kao simbol jednog vremena, koje bi bez Indexa bilo nemjerljivo siromašnije. Njegov duh kroz njegove pjesme i danas živi u gradu na Miljacki.

“Kada je Bijelo dugme bilo veće od đavola u bivšoj Jugoslaviji, Indexi su bili najveći u Sarajevu… Kada je bilo ko istrčao sa sarajevske scene, Plavi orkestar, na primjer, oni su uvijek bili broj jedan. Indexi su – grad.” Peca Popović. 

(etrafika.net)