'Ležao sam u komi i čuo majku kako govori da želi da umrem': ISPOVIJEST MUŠKARCA KOJI JE DOŽIVIO HOROR U VLASTITOM TIJELU

Martin Pistorius iz Južne Afrike imao je 12 godina kada je obolio od nepoznate bolesti i pao u komu.

Došao je iz škole jednog dana i rekao majci da ga jako boli grlo, a ona u prvo vrijeme nije mislila da je se radi o nečemu ozbiljnom, nečemu što neće proći uz pomoć malo meda i toplog čaja. No, dječakovo stanje se samo pogoršavalo.

Izgubio je kontrolu nad mišićima i na kraju više nije mogao hodati, stajati, pa čak ni govoriti niti micati očima. Liječnici su zaključili kako bi mogao imati kriptokokalni meningitis, no pao je u komu prije nego su uspjeli išta napraviti. Nikakvi lijekovi nisu pomagali. Sve prognoze govorile su da je dječakova smrt samo pitanje vremena i roditelji su se pripremali na najgore. 

Martin Pistorius danas je čovjek koji živi relativno normalnim životom, a ono što je ispričao o godinama koje je proveo u komi mnoge je šokiralo. 

Smatra se kako je koma stanje u kojem je čovjek potpuno nesvjestan bilo čega iz svoje okoline, ali Martinova priča malo je drugačija.

Nakon četiri godine, kada mu je bilo 16, Martinov mozak se probudio.

Njegovi roditelji ulagali su puno truda u brigu za njega.

Otac je svakog dana ustajao u zoru kako bi ga prije posla odvezao u Centar za posebnu skrb u kojem je dječak provodio osam sati dok su roditelji radili, a nakon toga bi ga kupali, hranili i spremili u krevet. Imali su budilicu koja im je zvonila svaka dva sata kako bi okrenuli dječaka da ne dobije dekubitus od ležanja u istom položaju. 

"Postao sam svjestan svega oko sebe, kao svi normalni ljudi", ispričao je Martin o promjeni nakon četiri godine kome. No, nije to bio u stanju na bilo kakav način pokazati roditeljima ili liječnicima.

 "Svi su bilo navikli na to da nisam među njima i uopće nisu primijetili da sam se vratio. Pogodila me okrutna spoznaja da ću provesti ostatak života tako, potpuno sam", rekao je Martin. 
U takvoj situaciji najvažnije mu je bilo sačuvati zdrav razum. Pokušavao je dobiti osjećaj bilo kakve kontrole nad svojim postojanjem, pa bar tako da prateći kretanje sunčevih zraka po sobi zaključuje koliko je sati. 

Kao jedan od najtežih trenutaka navodi kad je čuo majku kako mu govori: "Da bar umreš". Dugo se mučio pokušavajući shvatiti zašto bi mu majka rekla tako nešto. 

 "S vremenom sam počeo shvaćati majčin očaj kad bi me pogledala i vidjela okrutnu parodiju nekad zdravog i veselog djeteta koje voli", prisjetio se Martin. 
Ispričao je kako je mrzio gledati crtić Barney koji se često vrtio na televizoru ispred kojeg bi ga ostavili zaposlenici Centra za posebnu skrb doživljavajući ga kao biljku. No, to nije njegova najgora uspomena otamo.

"Mrzio sam biti u Centru za njegu, bili su užasni prema meni. Moj otac je nakon što sam se probudio i otkrio im to sve prijavio, ali oni to naravno poriču. Nema što mi nisu radili, vukli su me za kosu, udarali me metalnom žlicom po zubima kako bih jeo. Često su mi davali kipući čaj, šamarali su me, ponašali su se kao da nisu ljudi", kaže Martin.

Tvrdi da ga je jedna zaposlenica Centra i seksualno zlostavljala. Opkoračila bi njegovo bespomoćno tijelo, dirala ga po genitalijama i simulirala seksualni odnos. 

Stanje u kojem je Martin Pistorius proveo osam godina od trenutka kad mu se mozak probudio iz kome naziva se sindrom čovjeka zaključanog u sebe, rijedak neurološki poremećaj kojeg karakterizira paraliza svih mišića u tijelu osim onih koji služe za pokretanje očiju. 

 "Nalazite se na vrlo mračnom mjestu i imate osjećaj da nestajete", opisao je to Martin. 
Uložio je silan trud da se odvoji od misli koje bi ga mogle dodatno unesrećiti. Koncentrirao se na to da jednostavno postoji. U tome je bio vrlo uspješan, a kako mu se počelo popravljati mentalno stanje, i fizičko je postajalo sve bolje. 

Nakon 12 godina navodne kome zaposlenici Centra za posebnu skrb počeli su uočavati promjene na tada 25-godišnjem Martinu i shvatili da pokušava komunicirati namigujući im lijevim okom.

Dobio je računalo s komunikacijskim softverom uz pomoć kojeg i danas komunicira. Upornim terapijama postigao je da se opet može kretati i 2008. na internetu upoznao svoju buduću suprugu zbog koje se preselio u Veliku Britaniju iz Južne Afrike. Upornošću postiže napredak iz godine u godinu, a od 2011. opet ima kontrolu nad svojim rukama i glasom.  

Napisao je autobiografiju 'Ghost boy' po kojoj bi se trebao snimiti film, piše 100posto.hr.

Pogledaj video.