U PRIRODI JE SPAS: Ova biljka može da UKLONI bilo koju BOLEST!
Kopriva (lat.urtica dioica) je samonikla biljka u narodu poznata i kao obična kopriva, pitoma kupina, pasja kopriva, žara, žegavica.
Rasprostranjena je u gotovo svim dijelovima svijeta, a najčešće je nalazimo na zapuštenim i obraslim terenima. Prepoznatljiva je po svojim zelenim srcolikim listovima prekrivenima sitnim dlačicama koje žare (otuda i naziv žara). Lekoviti su svi njeni dijelovi – lišće, cvijet, stabljika, koren i sjeme.
Danas koprivu, nažalost, mlađi naraštaji doživljavaju kao korov i nastoje da je pošto poto iskorijene iz bašte ili voćnjaka. Ali, stariji o njoj imaju drugačije mišljenje – potvrdiće da je ona u prošlosti bila izuzetno cijenjena te svakodnevno korištena kao hrana, ali i lek.
Kopriva – kroz historiju univerzalni lijek
Prvi tragovi upotrebe ove biljke potiču još iz prvog vijeka, kada je korištena kao lijek protiv prehlade i opšte slabosti te kao snažno sredstvo za detoksikaciju organizma. Kroz istoriju, kopriva je korištena kao izvrstan diuretik i laksativ te odlično sredstvo za liječenje oteklina, nepravilne menstruacije, krvarenja, upale pluća, astme, bolesti slezene, gangrenoznih rana te mnogih drugih oboljenja.
U 17. vijeku poslužila je kao protuotrov kod uboda otrovnih životinja te za liječenje kamenaca i pjeska u bubrezima i mokraćnim kanalima, kožnih infekcija, bolova u zglobovima, gihta i išijasa. Poznata i široko primjenjivana je stara ruska tradicija žarenja tijela koprivom u svrhu jačanja cirkulacije i ublažavanja reumatskih tegoba.
Također, u Rusiji se kopriva tradicionalno koristi i za liječenje bolesti jetre i žuči. U engleskoj i njemačkoj fitoterapiji ona je cijenjeno sredstvo za suzbijanje upala mokraćnih kanala i tegoba s prostatom. Zbog velike koncentracije željeza u mnogim kulturama se od davnina upotrebljava za liječenje anemije i nedostatka energije.
Kopriva sadrži vlakna koja su vrlo slična onima iz konoplje i lana, zbog čega vijekovima zauzima posebno mjesto u tekstilnoj industriji. U mnogim zemljama domaćice su je koristile za čišćenje i pranje stakla, ogledala i posuđa tako što bi prljavu površinu izribale koprivom, isprale vodom i potom obrisale čistom krpom.
(alternativazavas)