Preminuo Vladimir Vukčević, čovjek koji je pred lice pravde izveo najveće balkanske krvoloke

Prvi tužilac za ratne zločine Republike Srbije Vladimir Vukčević preminuo je jučer u 75. godini života, javlja klix.ba.

Vukčević, jedan od ključnih aktera u regionalnim procesima suočavanja s ratnim zločinima, rođen je 1950. godine u Beogradu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1973. godine, a pravosudni ispit položio tri godine kasnije.

Profesionalnu karijeru započeo je 1978. kao zamjenik javnog tužioca u Prvom opštinskom tužilaštvu u Beogradu. Od 1994. godine radio je kao zamjenik okružnog javnog tužioca, a 2002. postao je zamjenik republičkog javnog tužioca i šef Krivičnog odjeljenja. Skupština Srbije izabrala ga je 2003. za prvog Tužioca za ratne zločine, a na tu funkciju ponovo je izabran 2009. godine, ostajući na mjestu šefa tužilaštva do kraja 2015.

Vukčević će ostati upamćen kao tužilac tokom čijeg su mandata uhapšeni najtraženiji haški bjegunci Radovan Karadžić i Ratko Mladić, čime je Srbija ispunila ključne obaveze prema Haškom tribunalu i otvorila vrata nastavku međunarodne saradnje.

Hapšenje Radovana Karadžića

Bivši politički lider bosanskih Srba Radovan Karadžić uhapšen je 21. jula 2008. u Beogradu, nakon gotovo decenije skrivanja. U ekskluzivnom razgovoru za BBC 2021. godine, Vukčević je opisao operaciju kao izuzetno osjetljivu.

"Tada je govorio da su ga mjesecima držali pod prismotrom i čekali pravi trenutak za akciju. Kada je Karadžić ušao u gradski autobus prema Batajnici, operativci su morali reagovati momentalno. Autobus je presretnut, a agent BIA prišao je Karadžiću upozorivši ga da ne pruža otpor. Vukčević je govorio da je uhapšeni sve podnio hladnokrvno, gotovo mirno", govorio je tada Vukčević.

Uprkos godinama špekulacija da je Karadžić uhapšen ranije nego što je zvanično objavljeno, Vukčević je to uvijek jasno negirao. "Sve se dogodilo tog dana", tvrdio je.

Karadžić je kasnije izručen Hagu i 2019. godine pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Hapšenje Ratka Mladića

Ratni komandant Vojske Republike Srpske Ratko Mladić skrivao se više od jedne decenije. Vukčević je 2005. godine preuzeo vođenje Akcionog tima za lociranje i hapšenje haških optuženika, u periodu kada je Srbija bila pod snažnim međunarodnim pritiscima zbog neispunjenih obaveza prema Tribunalu.

Sam Vukčević godinama je govorio da je najveći problem bila opstrukcija unutar srbijanskih službi bezbjednosti. Posebno je isticao slučaj iz Moštanice, gdje pripadnici BIA nisu htjeli ući u dio kuće u kojem se, kako se kasnije ispostavilo, nalazio Mladić.

U maju 2011. godine operacija u Lazarevu konačno je uspjela. Policija je upala u kuću Mladićevih rođaka, gdje se on skrivao. Pronađen je kako stoji iza vrata, bez ikakvog otpora. Tek kada su policajci uključili svjetlo i pronašli dokumenta na njegovo ime, utvrđen je identitet. Iako ga operativci u početku nisu prepoznali, sam Mladić je potvrdio ko je.

Vukčević se nikada nije lično susreo s Mladićem, jer je smatrao da tužilac i optuženici ne treba da stupaju u kontakt. Umjesto njega razgovor je vodio njegov zamjenik Bruno Vekarić, koji je svjedočio detaljima iz prvih sati nakon hapšenja, uključujući i Mladićev zahtjev da mu bude obezbjeđen televizor, kao i njegovo insistiranje da posjeti kćerkin grob prije izručenja.

Ratko Mladić je 2017. godine pravosnažno osuđen na doživotni zatvor za genocid, zločine protiv čovječnosti, teror nad civilima Sarajeva i druge teške zločine.

Priznanja i međunarodni značaj

Vukčević je tokom karijere dobio brojna priznanja. Nedeljnik "Vreme" proglasio ga je 2006. "Ličnošću godine", a 2012. godine odlikovan je Sretenjskim ordenom Prvog stepena, zajedno s Akcionim timom za lociranje haških optuženika.

Bio je ključna figura reforme pravosuđa u Srbiji i osoba na čijem je radu počivala regionalna saradnja u procesuiranju ratnih zločina. Njegova uloga u hvatanju Karadžića i Mladića ostaje trajno zabilježena u političkoj i pravnoj historiji regije.

U jednoj od svojih ispovijesti, Vukčević je govorio o manje poznatim epizodama iz potrage za Mladićem, uključujući i psihološke taktike koje su koristili. Naveo je epizodu u kojoj je Mladić panično napustio vojni objekt samo zato što je čuo zvuk policijskih helikoptera, jer se patološki plašio mogućnosti da ga "odnesu helikopterom".

Govorio je i o tome kako su pogrešno vjerovali da je Mladić u Hercegovini, nakon što im je britanska služba dostavila satelitske snimke osobe nalik njemu kako puši ispred jednog objekta.