Emocionalni umor ne traži motivaciju – već pauzu koju stalno odlažeš: Kako konačno da je uzmeš

Znaš onaj osjećaj kad ni kafa, ni muzika, ni motivacioni citati ne pomažu?

Kad ti je čak i „ajde, možeš ti to“ samo kap previše u prepunoj čaši? To nije lenjost – to je emocionalni umor. Stanje koje ne traži da se trgneš, nego da staneš i odmoriš.

Emocionalni umor se ne liječi snagom volje. On dolazi kada predugo ignorišeš signale tijela i duše. Kad stalno guraš, rješavaš, trpiš, a ne dozvoljavaš sebi da zastaneš. I onda, iznutra, tiho pukneš – sve ti postane previše, a ništa dovoljno važno da te pokrene.

Pauza koju stalno odlažeš je upravo ono što ti treba. No, često osjećamo krivicu kada stanemo – mislimo da moramo još malo izdržati, završiti obaveze, ne razočarati druge. Tako danima, sedmicama, mjesecima, dok tijelo ne kaže „dosta“.

Kako prepoznati da ti treba pauza?

Sve ti je naporno, čak i ono što voliš
Osjećaš se „prazno“ iznutra
Teško se koncentrišeš, često zaboravljaš stvari
Često si razdražljiv bez jasnog razloga
Imaš fizičke simptome: glavobolje, nesanicu, umor
Šta možeš uraditi?

Ne moraš odmah na planinu ili u spa. Nekad je dovoljno:

Reći sebi: „Danas ne moram ništa“
Isključiti se sa društvenih mreža na 24 sata
Otići u šetnju bez cilja
Naspavati se bez alarma
Uraditi nešto što te raduje, bez očekivanja koristi
Dopusti sebi predah. Tvoj um i tijelo će ti biti zahvalni.