Marsovac: Duhoviti botaničar u začuđujuće zabavnoj svemirskoj avanturi
Još jedan film o istraživanju svemira? Sa Mattom Damonom koji je zaglavio sam na planeti? Sa Jessicom Chastain koja je milionima kilometara daleko, uznemirena zbog njegove sudbine? Interstellar je uradio sve ovo prije samo deset mjeseci pa zbog čega smo prinuđeni opet gledati isti film?
Ispalo je da Marsovac nije isti film. Potpuno je drugačiji i iznenađujuće, znatno bolji film u svakom pogledu. Uz veliki povratak Ridleya Scotta, napisan sa mnogo strasti od strane Drewa Goddarda, Marsovac je nevjerovatno pametan i zabavan osvrt na svemirske filmove kakve poznajemo.
Marsovac zamišlja bližu budućnost, vjerovatno nekoliko decenija od sada, u kojoj SAD šalje redovnu posadu u misiju na crvenu planetu. Rano u jednoj od njih, oluja pomjera radio antenu i baca je na inžinjera i botaničara Marka Watneya (Matt Damon), naizgled ubivši ga. Njegovo biometrijsko svemirsko odijelo ne pokazuje znakove života i posada nevoljko kreće nazad ka Zemlji bez njega.
„Ne želim ispasti kao arogantan ovdje, ali sam najbolji botaničar na ovoj planeti“.
No, Watney je preživio i nakon buđenja brzo shvata da je ostao potpuno sam na pustoj planeti, bez nade za spas u naredne četiri godine. Njegova zaliha hrane (uključujući hranu od posade koja je otišla) trajat će tek četvrtinu tog vremena, ali Watney, nakon kratkog trenutka očaja, odlučuje da se neće predati bez borbe. U međuvremenu, na Zemlji, NASA putem satelita vremenom primjećuje da je on živ te najbolji umovi planete kreću u razmišljanje kako ga spasiti. S obzirom da Chastain igra kapetana napuštene misije, u pratnji Kate Mare i Michaela Peñe, moguće je da će sve ovo uključivati i okretanje izvjesnog svemirskog broda, mada to i nije baš lako kao okrenuti npr. avion.
Po uzoru na slične priče o herojima nasukanim daleko od kuće, koji su odlučno preživjeti, Ridley Scott prožima Marsovca sa oštrim smislom za humor, kako bi napravio protutežu strahotama Watneyevih iskušenja. Njegova dnevna rutina je mješavina užasa opasnih po život, svjetovnih problema za riješiti i trenutaka radosti. Scott veliki dio vremena objašnjava koncept naučnih ideja, jednadžbi i inžinjerske logistike, kako bi gledatelji razumjeli Watneyeve okolnosti u svakom trenutku. Unatoč značajnoj količini rješavanja problema i opojnih izlaganja, Marsovac ostaje ukorijenjen ljudskoj drami i emocionalnom konfliktu.
„Ko sam ja da pričam o usamljenosti?“
Damon je fantastičan u glavnoj ulozi. U knjizi, Watney je domišljat i duhovit protagonist. Jednostavno simpatičan momak koji izvlači najviše iz turobne situacije. Kao rezultat, Damon je pametan izbor jer osigurava da publika bodri Watneya ne samo zbog obaveze prema glavnom liku. Glumac kojeg najviše pamtimo kao „Dobrog Willa Huntinga“ prikazao je astronauta kao običnog čovjeka (doduše, prilično genijalnog). Slojevito i nadahnjujuće, ali ipak krhko ljudsko biće koje gledatelji, baš kao i izmišljeni ljudi na Zemlji u filmu, žele vidjeti sigurnog kući. Ovo je intiman nastup kroz koji publika može uživati u radosti Watneyevih uspjeha, kao i što svaki korak unazad donosi tugu na lice svakoga.
Osim središnje priče, Marsovac ima i inventivnu sci-fi tehnologiju te zapanjujuće sekvence „akcije“ u svemiru i na Marsu.
Postoji određeni idealizam u srži Marsovca. Uvjerenje da ljudi koji idu do krajnjih fizičkih i intelektualnih granica, dok se istovremeno međusobno poštuju, mogu riješiti i najveće probleme.
Možda je i najveće postignuće Marsovca to što je svemirsko istraživanje u bližoj budućnosti učinio ostvarivim sa pravom količinom rada i kreativnog razmišljanja. Ako Mark Watney može pobjeći sa planete, onda sigurno i nova generacija može pronaći način da dovede ljude tamo. I to je osjećaj koji bismo mogli puno više koristiti.