Kada više zaista ne znaš kojim putem trebaš krenuti, samo sjedi i napravi ovo!

“Čuvaj se. Svaki put kada, sazrijevajući, budeš htjela promijeniti nešto što je pogrešno u ono što je ispravno, ne zaboravi da prvu revoluciju treba izvesti u sebi samoj, prvu i najvažniju.

Boriti se za jednu ideju, a nemati ideju o sebi, jedna je od najopasnijih stvari koje se mogu dogoditi.

Svaki put kada se osjetiš izgubljenom i zbunjenom, pomisli na drveće i sjeti se kako ono raste. Ne zaboravi da jedno drvo s velikom krošnjom i malim korijenjem iščupa prvi nalet vjetra, dok kroz drvo s mnogo žila i malom krošnjom i sokovi jedva protječu.

Korijenje i krošnja moraju rasti zajedno; moraš biti istovremeno u stvarima i iznad njih, samo tako ćeš moći ponuditi hlad i zaklon, samo tako ćeš se, kad za to dođe vrijeme, okititi cvjetovima i plodovima. (“Tko nije drvo razumio prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa učinio… I shvatit će, kad-tad, da ne zna što je hlad.” )

I kada se pred tobom otvore mnogi putevi, a ti ne budeš znala kojim da kreneš, nemoj poći bilo kojim, nego sjedi – i pričekaj.

Diši duboko i s povjerenjem u sebe, onako kako si disala onog dana kada si došla na svijet; ne dozvoli da ti nešto odvuče pažnju; čekaj, i dalje čekaj.

Budi mirna, šuti i slušaj svoje srce.

Kad čuješ njegov glas, ustani i idi kuda te ono vodi.”

 “Pođi tamo kamo te srce vodi”
(atma.hr)