DJEVOJKA PRIŠLA BESKUĆNIKU U NOVOM SADU, A ONDA USLIJEDIO ŠOK! Pomogla mu, a kad joj je rekao ko je, ZANIJEMILA JE

Djevojka iz Novog Sada doživjela je, kako kaže, nevjerovatno iskustvo. Ispred Željezničke stanice naišla je na beskućnika, a onda ostala u šoku, jer je izmučeni čovjek zapravo profesor hemije. Kako je opisala u objavi na Fejsbuku, čovjek je sjedio, bio slabo pokretan i tražio je utočište i sklonište od ledenog vjetra. Nažalost, Željeznička stanica bila je zaključana, te je Novosađanka odlučila da popriča sa njim i pruži mu pomoć.

"Čovjek sjedi, vidi se da je slabo pokretan, bez ulaženje u detalje, u lošem stanju. Ranije je Željeznička stanica ostajala otključana cijelu noć i to je pružalo priliku onima koji nemaju gdje od kiše i zime i slično da nađu privremeno skrovište. Neko je odlučio da se ta praksa prekine i sada takvi ljudi, zajedno sa uglavnom napuštenim kucama i macama sjede prosto ispred, gdje je približno nešto malo toplije, ali i dalje nedovoljno.

"Ne razgovaram često sa beskućnicima, iako im često pružim koji dinar ili nešto da pojedu ali me je večeras nešto navelo – misleći, s njima niko ne priča, svi ih zaobilaze kao nepoželjne pakete na ulici, možda ovom nesretnom čovjeku u ovoj kišovitoj i hladnoj noći koja riječ nešto bude značila. Pričali smo i on je pozitivno prihvatio moje obraćanje i čini mi se da mu jeste prijalo. Prijalo je i meni. Saznala sam da je obrazovan i dobila neki okvirni uvid u to zašto mu je sudbina takva kakva je", prepričava ova djevojka.

Već sljedećeg trenutka čovjek joj je ispričao da je profesor hemije. U prvi mah se nećkala. Nije bila sigurna da li da mu vjeruje, ipak, dala mu je novac. "Čovjek kaže da je bio profesor hemije – da li mu je za vjerovati, pomislila sam, međutim koristio je vrlo elokventne riječi i vidjelo se da je visoko obrazovan, više od 90 odsto ljudi koje dnevno sretnem. Također bih voljela da napomenem da mi je čovjek rekao da je skoro izašao iz bolnice.

On je zaista, u papučama, nosi pelene (koje očigledno sam ne može da mijenja niti ima čime da ih zamijeni)… Postoji mogućnost da je čovjek dementan i da ima porodicu koja ga možda traži? Ukoliko se neko slučajno pronađe u priči, da zna gdje je. Oko njega naravno, i nažalost, prazni unučići. Dala sam mu nešto novaca jer nije ništa u blizini radilo a bus mi je uskoro kretao. Pitala sam ga da mi obeća da će prvo kupiti da jede pa ako nešto ostane nek troši kako mu volja.

Nadam se da će ispuniti obećanje, mada nemam mnogo nade. Dok sam stajala pored njega i i sama se mrznula, dvije djevojke su čule moj razgovor sa njim i jedna, pa poslije i druga, prišle i dale nešto novaca a ova druga pecivo iz pekare. Jedna od njih, koja je stigla tu ranije, hranila je napuštene kučiće nekoliko metara od ovog gospodina", nastavlja ona svoju priču. Ova situaciju podstakla je mladu ženu na razmišljanje. Koliko zapravo onima koji nemaju nikog na svijetu znači lijepa riječ, pažnja, podrška…

"Također sam nastavila da razmišljam o toj lančanoj reakciji. Koliko puta se i meni desi da samo prođem pored nekog, teško mi je i da ga gledam. A možda baš imam malo para u novčaniku, fali i meni za sto stvari, žurim… Večeras sam pomislila da bi ti ljudi možda voljeli kad bi neko s njima iskreno popričao, na stranu i pomoć, i na moje lijepo iznenađenje taj pokušaj se toliko isplatio da je donio radost i njemu i meni i tim dvjema djevojkama.

Mislim da ćemo možda i nas tri, koje se ni ne poznajemo, u budućnosti drugačije prilaziti ovakvim situacijama", poručuje djevojka iz Novog Sada. Novosađanka navodi da je priču podijelila isključivo kako bi podstakla i druge da pričaju sa ljudima, da ne ignorišu tuđe probleme. Možda će naše malo pomoći nekom da prebrodi težak period i ugleda svjetlo na kraju tunela.

(Telegraf)