Što uzrokuje neplodnost?
Dobiti dijete, najjednostavnija je stvar na svijetu? Nažalost, ne uvijek, jer želja mnogih parova za djetetom ostaje neispunjena. Mnogo je mogućih uzroka poteškoća sa začećem.
Veliki utjecaj ima način života
Neostvarena želja za djetetom problem je s kojim se susreću oba partnera. No uzroci neplodnosti nisu uvijek zdravstvene prirode.
Velik utjecaj na plodnost ima način života. Nagomilani stres, prekomjerno uživanje alkohola i kave, pušenje te psihički problemi mogu imati negativne posljedice. Premala ili prekomjerna tjelesna težina također mogu naškoditi ženskoj plodnosti, kao i lijekovi. Stoga je pri planiranju djeteta potrebno kritički preispitati svakidašnje životne navike.
Ispitivanje uzročnika
Liječenje parova koji ne mogu začeti uvijek uključuje detaljne pretrage i razgovor sa svakim partnerom pojedinačno. Žena će na ginekološkim pregledima zajedno s ginekologom istražiti svoj ciklus i pokušati pratiti ultazvukom razvoj jajnih stanica. Liječnik u obradi neplodnosti žene može ispitati razine hormona u krvi, prije svega “luteinizirajućeg hormona” (LH) koji izaziva ovulaciju. Ako se utvrdi da je menstrualni ciklus neredovit, plodni se dani preciznije mogu utvrditi pomoću raznih testova urina.
Muškarac također treba otići na pregled kod androloga odnosno prema preporuci ginekologa napraviti spermiogram. Androlog ispituje sjemenu tekućinu, prije svega gustoću, pokretljivost i oblik spermatozoida. Smatra se da je potrebno najmanje 20 milijuna spermatozoida po mililitru sjemene tekućine, od čega bi polovica trebala biti dobro pokretljiva, da bi sjemena tekućina zadovoljavala kriterije plodnosti. Ako vrijednosti spermiograma nisu kakve bi trebale biti, spermiogram se ponavlja nakon određenog vremena. Naime, spermiogram je slika sjemene tekućine u određenom trenutku, a poznato je da primjerice neka akutna infekcija može privremeno pogoršati kvalitetu spermatozoida. Već tjedan dana kasnije rezultati mogu biti znatno bolji.
Zdravlje spolnih organa
Ako su ciklus i spermiogram uredni, postavlja se pitanje prohodnostii jajovoda. Prohodnost se može ispitati laparoskopijom (ulazak optičkim instrumentima preko trbušne šupljine) te metodama koje se pritom kombiniraju histeroskopijom i histerosalpingografijom (ulaz kroz maternicu). Ove metode omogućuju liječniku da direktno promatra jajovode optičkim instrumentom. Asistent istovremeno putem maternice u jajovod ubrizgava obojanu tekućinu. Ako ta tekućina neometano prolazi kroz jajovode, oni su prohodni. Pored neprohodnosti jajovoda potrebno je ispitati i zdravlje maternice ili jajnika. Ultrazvukom se mogu pronaći i miomi, ciste ili druge neuobičajene tvorbe na organima. Daljnjim testovima urina ili uzimanjem brisa s oba jajovoda liječnik će provjeriti postoje li eventualne infekcije.
Stručnjak može provjeriti hormonalni nalaz muškarca pomoću krvnog testa. Pri pregledu će liječnik također opipati testise, mošnje i sjemenovod da bi stručno ocijenio veličinu i oblik testisa. Možda će i kroz debelo crijevo pregledati prostatu i sjemene mjehuriće. Eventualne infekcije isključuju se putem testa urina.
Također je moguće napraviti i postkoitalni (PCT) ili Sims-Huhnerov test. Test se radi u vrijeme ovulacije, najkasnije 12 sati nakon snošaja. Tada se s grlića maternice uzima i mikroskopski pregledava sluz da bi se vidjela pokretljivost spermatozoida. Test otkriva je li neplodan sam muškarac ili je problem u okruženju rodnice. U tom slučaju se potkrijepljuje sumnja na eventualnu alergiju na spermatozoide.
Nakon serije navedenih pretraga obično se otkrije uzrok neplodnosti. U nekih 40 posto slučajeva riječ je o neplodnosti muškarca, a u također 40 posto slučajeva neplodna je žena. U 20 posto slučajeva neplodna su oba partnera ili uzrok neplodnosti nije moguće pronaći.
Problemi s plodnošću u žena
problemi sa sazrijevanjem jajnih stanica (najčešći uzrok: slabljenje žutog tijela jajnika)
izostanak ovulacije
neplodnost prouzročena začepljenjem jajovoda, najčešće uslijed infekcije klamidijom
endometrioza (zadebljanje endometrija izvan materične šupljine)
začepljenje grlića maternice zbog sluznih čepova koji se uslijed infekcija ili hormonalnog poremećaja nisu iščistili tijekom ovulacije
miomi (dobroćudni tumori) u maternici
stvaranje antitijela na jajne stanice ili spermije
hormonalni poremećaj (npr. sindrom policističnih jajnika (PCOS) uslijed kojeg dolazi do prekomjerne produkcije hormona prolaktina ili poremećaj rada štitnjače)
preuranjeni klimakterij: prestanak funkcije jajnika
rjeđe: urođene organske anomalije jajnika, jajovoda ili maternice
sklonost opetovanom stvaranju cista također može smanjiti plodnost
Problemi s plodonošću muškaraca
OAT (oligo-asteno-terato-zoospermija) sindrom (najčešća dijagnoza: premali broj, smanjena pokretljivost i abnormalan izgled spermatozoida)
začepljenje sjemenovoda, najčešće uslijed infekcije klamidijom
proširenje vena u mošnji (varikokela)
ozljeda testisa (npr. uslijed neke nesreće)
pojava antitijela na spermatoizoide
preboljeni zaušnjaci u djetinjstvu
nespušteni testisi koji nisu pravovremeno korigirani u djetinjstvu
ranije liječenje kemoterapijom
anomalije kromosoma (npr. Klinefelterov sindrom kod kojeg muškarac ima x-kromosom viška)
nedovoljna prokrvljenost
dijabetes
nedostatak sjemenovoda (najčešće kod muškaraca s cističnom fibrozom)
rjeđe: problemi s impotencijom/erekcijom/ejakulacijom