"Nikad se nisam osjećala bespomoćnom kao neki dan"

Imam sina od 11 mjeseci i nedavno smo bili u posjeti rođacima u jednom malom mjestu. U toku noći su mu se, odjednom, zatvorili disajni putevi i jedva je disao, morali smo ići u bolnicu u drugi grad udaljen pola sata vožnje, on je za to vrijeme prespavao u mom naručju, jedva dišući. Ustanovljen mu je laringitis kod koga je normalno da se simptomi pojave tako iznenada. Kada su ga sestre uzele od mene da bi mu dale inekciju, osjetila sam takav strah kao nikad u životu iako nije bilo u pitanju ništa ozbiljno. Ali taj osjećaj kada ti se dijete muči, a ti ne možeš ništa da uradiš..Jedva sam ostala pribrana.. Pored njega imam i ćerkicu koja ima 3 godine i osjećam grižu savjesti što joj posvećujem malo manje pažnje jer je sinčić još mali i zahtjevniji, ali svaki trenutak koristim za maženje i igranje sa njom da bi osjetila koliko je volim. Bože, ništa mi na svijetu nije važno, samo da su mi djeca zdrava... I divim se vama majkama koje se borite sa ozbiljnim i teškim bolestima djece, imate moj naklon do poda!