EVO KAKO ZAISTA IZGLEDA ŽIVOT U NORVEŠKOJ: Ja sam jedna od onih koja je s porodicom otišla preko! Medicinska sestra objasnila zašto se vratila
Njoj se ukazala prilika da ode da radi "preko", a kada je prošlo nekoliko mjeseci, došla je do nekih zaključaka zbog kojih je odlučila da je ipak najbolje da se vrate u Srbiju
Mnogi, u potrazi za boljim životom, riješe da odu u inostranstvo, a među njima je i jedna medicinska sestra koja je, zajedno sa mužem i dvoje djece, spakovala kofere i uputila se u Norvešku.
Njoj se ukazala prilika da ode da radi "preko", a kada je prošlo nekoliko mjeseci, došla je do nekih zaključaka zbog kojih je odlučila da je ipak najbolje da se vrate u Srbiju. Kaže da ovdje život može da bude podjednako dobar kao i u Norveškoj, a ovo je njena priča.
„Imam 36 godina, muža i dvoje djece. Radim kao medicinska sestra. Kao i mnogima u mojoj struci, pružila mi se prilika da odem za Norvešku i ja sam je iskoristila.
Nije to bila odluka tipa: „Zbogom Srbijo, nećeš me vidjeti nikad više!“ Jednostavno, muž me podržao u ideji da pokušamo život negdje drugdje, s obzirom da su nam djeca još uvijek vrtićkog uzrasta, a do polaska u školu imamo pune dvije godine – odlučili smo da „krenemo preko“.
Mi nismo oni tipovi ljudi koji vjeruju da cijeli život moramo provesti u gradu u kojem smo se rodili, da živimo u porodičnoj kući sa roditeljima. Stoga smo se spakovali i otišli za Norvešku, prenosi portal Family.
- Ja sam odmah počela da radim kao negovateljica, muž je vozio za kurirsku službu, a djeca su krenula u vrtić. Dani su prolazili, a zatim i mjeseci...
Evo šta smo shvatili.
* Što se novca tiče: kad platiš račune, ostaje ti ista suma sa kojom si raspolagao u Srbiji.
* Stan nemam u Norveškoj, nisam ga imala ni u Srbiji.
* Slobodno vrijeme: radno vrijeme mi je bilo 8 sati, od posla do vrtića mi je trebalo 15 minuta, ali od vrtića do stana - sat vremena. Znači - ništa više slobodnog vremena nisam imala.
* Vrijeme provedeno sa porodicom bilo je napetije nego inače.
* Djeca su zbog promjene klime, ali vjerovatno i stresa zbog preseljenja, počela češće da se razboljevaju. Pošto smo u Srbiji maksimalno koristili „pomoć bake i dede“ u tim prilikama, ovdje to nismo mogli. Stoga sam ja počela da „cjepkam“ radne dane, a oni su meni „cjepkali“ platu.
* Ja sam sa sve više stresa gledala u djecu kada kinu, a oni su sretni saopštavali da su bolesni jer su, nažalost, jedino tada imali moju punu pažnju.
* Radno okruženje: Posao k’o posao! Radila sam svašta u Srbiji, radim svašta i u Norveškoj. Nema mnogo razlike.
* Kada sam uvidjela sve ovo, žalila sam se sestri u jednom od naših dugih razgovora preko interneta. Ona mi kaže: „šuti, bolje ti je tamo, uređenija zemlja, čistija… Vidi kakvo nam je ovde zagađenje? Za djecu ti je bolje da žive tamo…“
To je bilo i moje mišljenje prije nego sam došla u Norvešku, a onda sam počela da čitam neke forume na temu „život u Norveškoj vs život u Srbiji“.
* Shvatila sam da Srbija ima nedostatke na koje mi kao pojedinci možemo i te kako da utičemo. Tako su Norvežani to uradili. Na primjer, ako hoćete da nam Srbija bude čista kao Norveška ožemo sami da popravimo vrata u ulazu u zgrade, možemo da ne lomimo ograde, sijalice na stepeništu, pustimo psa da piški na žardinjere u dvorištu zgrade….
* Ako želite da vam zgrada izgleda lijepo, ne zastakljujte balkone i ne pravite od njih ostavu, ako to nije urbanistički planirano. Smeće bacajte uvijek u kantu. Pokupite ono oko zgrade ili po vašem parkiću. Kada to vidi vaše dijete, uradiće i ono isto to…
* Ako imate psa – imate odgovornost. Držite ga na povocu, pokupite izmet iza njega! Sami ste htjeli psa!
* Kažu u Norveškoj nema prekršaja u saobraćaju. Pa to je zato što oni poštuju zakon. Ako hoćete da u Srbiji smanjite broj stradalih u saobraćaju nikad ne prekoračujte brzinu dok vozite! Nikad ne prelazite ulicu noći u crnoj odjeći, van pješačkog prelaza. Vežite se dok vozite. Ne „sjecite“ druga vozila na putu. Ne kočite iznenada. Koristite signalizaciju kada hoćete da skrenete tokom vožnje.
Ne vozite ako ste pili pivo, rakiju i tako dalje.
* Kažu mi Norvežani žive i do devedeset godina. A znate li zašto? Oni ne peku po 50 litara rakije svake godine, pa istu tokom slava i sahrana ispiju do poslednje kapi.
Oni nemaju običaj gdje se za Božić peče cijelo prase, iako nemate dovoljan broj ukućana da to isto prase pojede. Oni jedu malo, ali razumno. Njihovi penzioneri vole da šetaju, a ne kao naši koriste gradski prevoz da bi stigli do pijace.
* Ako imaju holesterol, visok krvni pritisak, Norvežani će uraditi sve da promijene način života kako bi popravili svoje zdravlje, a ne kao naši ljudi – misliti da tableta rješava sve probleme.
* Popravka zuba u Srbiji, kao i u ostatku svijeta je skupa, ali pranje zuba svaki dan je besplatno. Ako date krv jednom godišnje, vaše zdravlje će se poboljšati, ali i nivo zaliha krvi u Srbiji će porasti.
* Vodite računa o tome da primite redovno vakcinu protiv gripa, to je besplatno. Sahrana je, s druge strane, skupa stvar.
Nakon svega ovog, spakovali smo se i vratili se za Srbiju. Sada se osjećam mirnije jer sada imam osjećaj da ne propuštam nešto veliko „tamo preko.“
Ne znam do kada će me držati ovo raspoloženje. Možda ću sutra već da odem sa porodicom negdje drugdje, ali za sada smo još uvijek tu. Mi smo probali, a vi?, prenosi njeno svjedočanstvo portal Family.rs.
Family