Matein dnevnik: Ima jako rijetku bolest, a doktori kažu da će živjeti još desetak godina.
“Kada umrem, naći ćeš bolju curu”
Posljednjih godinu dana živimo zajedno. Danijel mi u svemu pomaže, podsjeća me da popijem lijek i ljuti se kada ga to ne napravim. Zagrli me kada sam neraspoložena. “Nemoj razmišljati o budućnosti. Živi iz dana u dan”, neprestano mi ponavlja. Često se šalimo na račun moje bolesti. Neki dan sam mu rekla: “Nema veze, kada umrem, naći ćeš drugu, puno bolju curu od mene” Danijel radi kao soboslikar, a ja sam nezaposlena.
Završila sam Poljoprivrednu školu u Šibeniku, ali sam oduvijek htjela biti frizerka. Još sam se kao djevojčica oduševila maminim poslom. Ali ne smijem zbog bolesti. Država nam zabranjuje da radimo. Jer, kada bih prihvatila neki honorarni posao, ostala bih bez invalidnine u iznosu od 1250 kuna na mjesec, a tko zna koliko bih dugo mogla raditi. Sada sjedim doma i dosađujem se. Ponekad odem u šetnju ili popijem kavu s prijateljicama.