'Viđam majku samo 10 dana sveukupno u godini'

Viđam majku samo 10 dana sveukupno u godini. Studiram daleko, ima još puno na putu do inženjerske diplome. Podigla me je bez oca. Umro je kad sam imao 11. Žrtvovala je sve da bi mene, nejako dijete usmjerila na pravi put. Uz pitki glas Himza Polovine smo pjevali maloprije zajedno "Kad ja pođoh na Bembašu". Ona je sad odveć ostarila, sijede vlasi joj se kriju ispod šamije. Sebe smatram nesalomvim, a dok smo pjevali uz Himza, ja sam pokušavao svakim atomom svog duha i tijela da ne zaplačem. Stavila mi mantije, zna koliko ih volim. Umorna je legla, ja priđoh, prekrih je, poljubih u čelo, ali sasvim tiho, teško i ovako zaspi moja mater. Torbe na leđa, kesu sa mantijama i mlijekom u ruksak i hvatam drumove. Dok odlazim iz mog Sandžaka, duša mi se cijepa. Plačem ko dijete. Majko, jedna si jedina, živim za dane kad ću moći da ti prišutim bar sretnu starost kakvu zaslužuješ.