Krivi su SDA, Izetbegović i Duraković

Nakon ishoda izbora u Srebrenici jasno je da je ne samo Srebrenica nego i Bosna i Hercegovina talac Stranke demokratske akcije. Usto, jasno je da je u dugoj istoriji slabog liderstva kod Bošnjaka, Bakir Izetbegović naš najslabiji lider; slabiji čak i od Mehmeda Spahe, koji je objektivno imao mnogo “lošiju ruku”.

Kažem naš jer sam od početka septembra do početka oktobra navijao za Izetbegovića: navijao sam da nadjača Milorada Dodika kada je riječ o referendumu i da donese pravu odluku u vezi sa izborima u Srebrenici. Smatrao sam i smatram da su Izetbegovićevi porazi 25. septembra i 2. oktobra ove godine, zbog odnosa snaga u zemlji i poraz države.
Izetbegovićeva slabost, međutim, ne proizlazi iz objektivnog pomanjkanja snage: malo je ko ikad akumulirao ovako mnogo moći i vlasti kao on. Njegova slabost proizlazi iz ideološke rigidnosti i nesposobnosti da sarađuje i pređe preko ideoloških rovova.

Samo je tako moguće objasniti njegove poteze u nekim od ključnih trenutaka u toku prošle dvije godine. To su najvjerovatnije i razlozi zbog kojih Izetbegović nije htio da čuje nijedno od upozorenja i poziva da djeluje odlučnije protiv Dodika i spriječi referendum.

To su i razlozi zbog kojih je odbio donijeti odluku koja bi omogućila da zadržimo Srebrenicu.

Ćamil Duraković snosi podjednaku odgovornost, jer je do posljednjeg dana uvjeravao i predsjednike stranaka koji su podržali njegovu kandidaturu i širu javnost da će dobiti izbore. Kada je, naime, postalo jasno da se izbori u Srebrenici ne mogu dobiti - uprkos Durakovićevim pokušajima da sakrije potpunu propast - nekoliko ljudi je predložilo odgađanje izbora unedogled.

Nota bene, registraciju birača je za razliku od prije četiri godine u potpunosti monopolizirala SDA, ali umjesto da za kampanju koristi instrumente države, to je kao što to obično biva prije nego što je i počelo postalo predmet unutarstranačkih spletki. Plan je bio jednostavan: bošnjački članovi Opštinske izborne komisije i biračkih odbora bi nekoliko dana pred izbore podnijeli ostavke, ne bi bilo moguće izvršiti primopredaju biračkog materijala, došlo bi do krize donekle slične onoj koju Dragan Čović već godinama proizvodi u Mostaru, ali bi to bila i kriza u kojoj probosanske stranke imaju načelnika i većinu u lokalnoj skupštini.

Saopštio sam taj prijedlog Durakoviću prvi put pred njegov odlazak u New York. S prezirom je odbio tu ideju. Ali, prije odlaska jedna ovdašnja agencija objavila je Durakovićev članak u kojem je nagovijestio mogućnost gubitka Srebrenice na izborima. Nakon što se vratio iz SAD-a, otišao sam u Srebrenicu i još jednom ga pokušao uvjeriti da odgodi izbore.
Rekao je da je članak napisao da bi stvorio kontekst da liderima pet partija koje su ga podržale predoči odgađanje izbora kao jednu od opcija na sastanku koji je trebao biti održan početkom posljednje predizborne sedmice.

Slagao je. Kada je to postalo jasno, nazvao sam zajedničkog poznanika za kojeg znam da ga Izetbegović ako ništa poštuje i zamolio ga da mu prenese prijedlog. Ništa. To je bio ponedjeljak, dan poslije referenduma. U utorak i srijedu pred izbore, Sadik Ahmetović je dva puta tražio od Halida Genjca, predsjednika Izbornog štaba SDA, ali i od članova Izetbegovićevog kabineta da njemu prenesu da ozbiljno razmotri opciju odgađanja izbora.

Koliko ja znam, upravo je Izetbegović sve odbio. Zašto je to odbio, treba da objasni on. Jer, nema toga što svako razuman ne bi učinio da zadrži Srebrenicu. Zbog duše ovog naroda.
Izetbegović još nije nepovratno izgubljen ako sada uradi pravu stvar: ako bude insistirao na utvrđivanju odgovornosti i ako i on lično i SDA preuzmu političku odgovornost za pad Srebrenice 20 godina nakon što je naš narod anulirao posljedice genocida glasačkim listićem i olovkom.

Sada je red da pokaže spremnost da prevaziđe ideološke razlike na saniranju posljedica gubitka Srebrenice i prvi pruži ruku. Prvi, zajednički, korak mora biti potpuna rekalibracija politike povratka i njeno definisanje kao nadstranačkog resora: monopol SDA na pitanje od egzistencijalnog značaja za narod rezultirao je zasad - potpunim porazom. Jer tri su temeljne činjenice o gubitku Srebrenice: kriva je SDA, kriv je Bakir Izetbegović i kriv je Ćamil Duraković.