'Teško mi pada kada se sjetim da je to što smo imali vjerovatno i zadnje što ćemo u životu imati'

Bili smo prijatelji s povlasticama. Iako je on imao žene sa strane i ja druge muškarce, slagali smo se fenomenalno. Baš kao da smo bili stvoreni jedno za drugo. Nakon nekog vremena bez dogovora smo se prestali viđati s drugima jer smo bili dovoljni jedan drugome. Zbog razno raznih okolnosti morali smo prestati raditi to što radimo. Ja danas imam momka, živim s njim,a on je otišao dalje u svom životu. Često ga se sjetim, izbrisala sam njegov broj da ne padnem u napast. Navečer kada legnem mislim na njega, on mi dođe kao neka vrsta ovisnosti od koje ne mogu odustati, nisam nikome rekla za nas, ali on mi je bolna točka u meni, otkada se ne viđamo kao da imam neku rupu u sebi. Ne mogu reći da ga volim,ali kada ga vidim ili pomislim na njega, svijet mi se okrene. Ne želim mu se naći blizu i izbjegavam mjesta gdje bih ga mogla sresti jer se ne bih mogla obuzdati. Teško mi pada kada se sjetim da je to što smo imali vjerovatno i zadnje što ćemo u životu imati.