Odgajanje kćeri: Sasvim otvoreno pismo posvećeno svim mamama

Ja zapravo ne želim djecu. Nikad nisam sanjala o svojoj djeci. Ali kad bih imala dijete… posebno kćerku. Naučila bih ju da ne čeka. Ništa i nikoga. 
Rekla bih joj da ne čeka dječaka koji će je spasiti. Naučila bih je da je svijet uvjerio žene da trebaju muškarce kako bi se osjećale potpuno, i da je to debela, velika, ružna laž. 

Naučila bih je da je preiskrena da bi se pravila glupom zbog nekog nesigurnog dječaka. Ne bih joj dopustila da odraste s mentalitetom ‘uspavane ljepotice’ i da očekuje nekog tipa koji će je probuditi i spasiti iz njenog dvorca. 

Rekla bih joj da je već budna, I da u njoj gori vatra koja može sravniti taj dvorac do temelja, ‘ ovim riječima studentica Sydney Davies sa sveučilišta Simpson u Kaliforniji započinje pismo koje se posljednjih nekoliko tjedana dijeli na društvenim mrežama.

Iako autorica nema namjeru nikoga obeshrabriti da pronađe partnere, glavni cilj ovoga pisma je osnažiti žene i uvjeriti ih kako je važno voljeti sebe te vjerovati da mogu postići što god požele. 

‘Posjednula bih svoju kćer ispred kupaonskog ogledala, kao što je moja majka učinila meni, i natjerala bih ju da opet i iznova ponavlja stvari koje voli o sebi, iako u tom trenutku možda ne bi u njih vjerovala. Ona to treba čuti i ja bih se pobrinula da to tako bude. 

Nakon razgovora, zagrlila bih je i rekla: Svijet je tvoj. Osvoji ga, ja ću biti cijelo vrijeme uz tebe.’, zaključuje Davies u svojem dirljivom pismu.