'On je meni najljepši i najviše ga volim naravno, samo mi je žao što i drugi ljudi neće saznati koliko je...'

Moji roditelji su stvarno lijepi ljudi. Nisam ni ja loša, ali od svakog sam naslijedila ono gore: mama ima lijepe uši, tata malo klempave, ja kao tatine imam. Tata ima lijepa usta, mama mala, ja kao mamina. Mama ima lijep nos, tata malo veći, ja kao tatin. Žene u tatinoj familiji imaju velike grudi, mama male, ja male. Mama ima ravnu kosu, tata blago kovrdžavu, ja kovrdžavu. Tata ima plave oči, mama braon, i ja braon... Kako god, sve ono što mi se više sviđa ja nisam naslijedila. S druge strane, imam brata koji je sve ljepše naslijedio, ali, i bez želje za tim, na rođenju je dobio još nešto, Daunov Sindrom. On je meni najljepši i najviše ga volim naravno, samo mi je žao što i drugi ljudi neće saznati koliko je on zapravo lijep, što on nikada neće moći da obara djevojke svojom ljepotom. Da mogu da biram, izabrala bih da smo obadvoje gabori, samo da je on zdrav. Nažalost, ne mogu.