Vrijedi li za SDA Srebrenica kao Centar?
Budžet Općine Centar Sarajevo za 2016. godinu iznosi 41 milion KM. Budžet Opštine Srebrenica za 2016. godinu iznosi 7 miliona KM. Matematički, u Srebrenici je šest puta manje para nego u Centru. Ali, kako ono kažu, nije sve u novcu. Važnost Srebrenice za prošlost i budućnost Bosne i Hercegovine ne da se ničim odrediti. Jer kako izmjeriti srebreničku tragediju, svu tu patnju i bol? Koji to kantar može izvagati vrijednost života u tom gradu u posljednjih 25 godina?
Kada je u izbornoj noći upitan za komentar o porazu Ćamila Durakovića, Bakir Izetbegović je drsko i nepristojno novinarki tv-mreže N1 s govornice održao predavanje o novinarstvu. I pritom je zaradio moralno poražavajući aplauz svojih stranačkih podanika. Niko se tada u toj sali nije pobunio zbog Izetbegovićevog bahatog ponašanja. Naprotiv! Šutjele su i esnafske kolege Tine Jelin-Dizdar stacionirane u centrali SDA, pa me je sve to podsjetilo na jedan davni događaj kada je Milorad Dodik u sličnim okolnostima izvrijeđao novinarku “60 minuta”, Arijanu Saračević-Helać. Tako je to, u životu sve bude i prođe, pa će tako i ovaj Izetbegovićev verbalni “delikt” prekriti isti zaborav kao i onaj Dodikov mužjački lavež na Arijanu što se odigrao u Prudu. No, vratimo se mi Srebrenici...
Nekadašnji lider “1. marta”, organizacije najzaslužnije za Durakovićevu pobjedu prije 4 godine, Emir Suljagić se zove, na ovom je portalu u protekla dva i po mjeseca objavio desetak tekstova u kojima je očajnički upozoravao javnost da će “Srebrenica na izborima biti izgubljena”, optužujući čelništva stranaka u Sarajevu da su od tog grada, grada simbola bošnjačkog stradanja, potpuno digli ruke. Suljagić je u tom smislu posebno apostrofirao SDA, kao najveću i najmoćniju bošnjačku stranku. Sjećam se dobro da su ga takozvani dušebrižnici i veliki borci za Srebrenicu tada razapinjali zbog navodnog širenja nepotrebnog defetizma i iznošenja netačnih procjena. SDA je preko svojih kanala “sumnjivo lice iz Voljevice” optuživala čak i za veleizdaju. Ali izdržao je Emir momački sve te niske napade jer mu nije bilo prvi put da postane žrtva brutalne SDA mašinerije. Nismo o tome stigli razgovarati, ali nekako sam siguran da mu danas ništa ne znači potvrda da je baš u svemu bio u pravu. I da njegove stavove sada javno dijele svi oni u SDA koji nisu o(p)stali uz skute svog stranačkog predsjednika, od Sadika Ahmetovića, Senada Šepića, Šemsudina Mehmedovića pa do lokalnih SDA-ovaca u Srebrenici. Nažalost, izborna utakmica je davno izgubljena, a jedino što je tragičnije u ovoj priči jeste petljavina koju od 2. oktobra u centrali SDA kontinuirano smišljaju, proizvode i javno plasiraju, a sve kako bi što duže prolongirali momenat da javno priznaju da je Duraković poražen od Mladena Grujičića. A Emir se upravo tog scenarija s razlogom plašio...
Ako se još uvijek nadate da će srebrenički poraz proizvesti značajnije potrese unutar SDA, onda bi vam bolje bilo da svoju dragocjenu energiju usmjerite na nešto realnije. Jer bez obzira na brojne glasove pobune zbog izbornog debakla, ne treba zaboraviti da osude dolaze isključivo od ljudi koji svakako ne uživaju bogznakakvu podršku aktuelnog stranačkog rukovodstva i da se radi o kadrovima koji su “zbog svog dugog jezika” već dovoljno marginalizirani u partijskim strukturama SDA. Uostalom, da za kraj parafraziramo Izetbegovićevu neskrivenu očaranost zbog pobjede Nedžada Ajnadžića u Centru, zašto bi se nešto uopće trebalo mijenjati ako znamo da je budžet Opštine Srebrenica šest puta manji od budžeta centralne sarajevske općine? Jer, Srebrenica je Srebrenica, Centar je Centar, a i budžet je proračun...