'Bojim se da je moja priča samo tipična priča početka jedne besmislene afere'

Ispovijesti
'Bojim se da je moja priča samo tipična priča početka jedne besmislene afere'
Bojim se da je moja priča samo tipična priča početka jedne besmislene afere. Pokušavam se uvjeriti da to nije tako, međutim sve ukazuje upravo na to. Moj oženjeni kolega i ja počeli smo s flertom prije pola godine; iznenada i nakon puno godina poznanstva, nešto je među nama zaiskrilo. Počelo je s pogledima i osmijesima svako jutro po dolasku na posao, nenadano je nastala ona neka „kemija“ i taj kratki jutarnji susret vrlo brzo mi je postao najzanimljiviji dio dana (a i njemu). Nije mu trebalo dugo da me tijekom radnog vremena počne zvati telefonom jednom ili dvaput i da mi da do znanja da mu se sviđam. Kratko bi popričali, napetost je rasla, htio je da odemo na kavu. Znala sam da je oženjen (nema djecu), no nekako sam se nadala da se možda u međuvremenu razveo i da je zapravo slobodan. No, priznao je da je ipak u braku, ali da se on i žena ne vole i da spavaju odvojeno. Nisam mogla pristati na takvu vezu, no on je bio uporan, a meni usamljenoj, naravno, godila je pažnja. Svjesna sam cijelo vrijeme da sam, kao i većina žena, sklona “pasti” na pažnju i lijepe riječi, pa sam mu htjela vjerovati da je njegov brak zaista formalnost. Borila sam se između jake privlačnosti koju smo osjećali i moralne obveze da ne diram u tuđi brak. Ipak, dogodilo se dva puta; našli smo se i ja sam pokleknula. Naravno, i nakon prvog i nakon drugog puta imala sam grižnju savjesti i rekla kako više neću. Meni je 40, njemu 53. Ni s jednim muškarcem do sad nisam doživjela takvu strast. Prošlo je već više mjeseci da se susrećemo na poslu, popričamo, tu i tamo popijemo kavu, ali ničeg intimnog nema. Dala sam mu do znanja kako sam čvrsta u svojoj odluci. On je dao naslutiti (ne baš tim riječima, nego između redova) kako bi riješio svoju “situaciju” kad bi znao da bi ovo među nama išlo. Znači, ne bi ostavljao ženu radi nečega što nije sigurno? Što je uopće sigurno? Govori mi kako se nikad nije osjećao ovako, izjavljuje da me “voli”, no – kako sam teška za prihvaćanje takvih izjava, uzimam to s rezervom. Njegova priča o odvojenim sobama i formalnom braku (nisu se do sad rastali navodno radi zajedničkog stana) zvuči mi kao toliko puta pročitane priče o ljubavnim trokutima. Zaista ne želim biti ljubavnica, sve i da je posljednji muškarac na svijetu. Ako se misli razvesti, želim da to bude zbog toga što se njih dvoje više ne vole, a ne radi mene. Znam da moja usamljenost nije opravdanje za seks i da sam trebala postupiti zrelije. No, zanima me – iz vašeg kuta – je li to zaista tipična priča muškarca koji traži mlađu ljubavnicu? Ima li tu imalo prostora za mogućnost da je cijelo vrijeme iskren prema meni? Naravno, ne očekujem proročanstvo iz staklene kugle, nego samo vaše viđenje.

Bojim se da je moja priča samo tipična priča početka jedne besmislene afere. Pokušavam se uvjeriti da to nije tako, međutim sve ukazuje upravo na to. Moj oženjeni kolega i ja počeli smo s flertom prije pola godine; iznenada i nakon puno godina poznanstva, nešto je među nama zaiskrilo. Počelo je s pogledima i osmijesima svako jutro po dolasku na posao, nenadano je nastala ona neka „kemija“ i taj kratki jutarnji susret vrlo brzo mi je postao najzanimljiviji dio dana (a i njemu). Nije mu trebalo dugo da me tijekom radnog vremena počne zvati telefonom jednom ili dvaput i da mi da do znanja da mu se sviđam. Kratko bi popričali, napetost je rasla, htio je da odemo na kavu. Znala sam da je oženjen (nema djecu), no nekako sam se nadala da se možda u međuvremenu razveo i da je zapravo slobodan. No, priznao je da je ipak u braku, ali da se on i žena ne vole i da spavaju odvojeno. Nisam mogla pristati na takvu vezu, no on je bio uporan, a meni usamljenoj, naravno, godila je pažnja. Svjesna sam cijelo vrijeme da sam, kao i većina žena, sklona “pasti” na pažnju i lijepe riječi, pa sam mu htjela vjerovati da je njegov brak zaista formalnost. Borila sam se između jake privlačnosti koju smo osjećali i moralne obveze da ne diram u tuđi brak. Ipak, dogodilo se dva puta; našli smo se i ja sam pokleknula. Naravno, i nakon prvog i nakon drugog puta imala sam grižnju savjesti i rekla kako više neću. Meni je 40, njemu 53. Ni s jednim muškarcem do sad nisam doživjela takvu strast. Prošlo je već više mjeseci da se susrećemo na poslu, popričamo, tu i tamo popijemo kavu, ali ničeg intimnog nema. Dala sam mu do znanja kako sam čvrsta u svojoj odluci. On je dao naslutiti (ne baš tim riječima, nego između redova) kako bi riješio svoju “situaciju” kad bi znao da bi ovo među nama išlo. Znači, ne bi ostavljao ženu radi nečega što nije sigurno? Što je uopće sigurno? Govori mi kako se nikad nije osjećao ovako, izjavljuje da me “voli”, no – kako sam teška za prihvaćanje takvih izjava, uzimam to s rezervom. Njegova priča o odvojenim sobama i formalnom braku (nisu se do sad rastali navodno radi zajedničkog stana) zvuči mi kao toliko puta pročitane priče o ljubavnim trokutima. Zaista ne želim biti ljubavnica, sve i da je posljednji muškarac na svijetu. Ako se misli razvesti, želim da to bude zbog toga što se njih dvoje više ne vole, a ne radi mene. Znam da moja usamljenost nije opravdanje za seks i da sam trebala postupiti zrelije. No, zanima me – iz vašeg kuta – je li to zaista tipična priča muškarca koji traži mlađu ljubavnicu? Ima li tu imalo prostora za mogućnost da je cijelo vrijeme iskren prema meni? Naravno, ne očekujem proročanstvo iz staklene kugle, nego samo vaše viđenje.

afera1

 

#Ispovijest #afera #priča #oženjen #kolega

Ne propustite

✖