Ovo su zdrave granice: Kako da štitite svoja prava i svoje ja

Granice su važan dio ličnosti. Postavljamo ih na fizičkom, emotivnom i mentalnom nivou kako bismo zaštitili sve ono što nam određuje sopstveni osjećaj identiteta.

Granice su važne jer štite našu intimu. Pomažu nam da jasno prepoznamo ono šta jesmo, šta mislimo i osjećamo, ono što nam je vrijedno i važno, po čemu se jasno razlikujemo od drugih. Granice nas štite i istovremeno nam pomažu da prepoznamo svoju jedinstvenost. S druge strane, pokazuju nam i naše domete i ograničenja. Održavati granice zahtjeva samodisciplinu i njegovanje odgovornog odnosa, najprije sa samim sobom, piše lovesensa.

Tek kad savladamo vještinu uspješnog upravljanja sopstvenim vrijednostima, organizaciju svog ponašanja, vremena, misli i osjećanja, možemo biti sigurni da smo se zaštitili od toga da neko drugi nama manipuliše, da nas iskorištava ili nas povrijedi na bilo koji način. Prepoznavanje ličnih granica podsjeća nas na to kako i drugi imaju svoje granice i da treba da ih poštujemo. Zdrave granice znače uspješnu saradnju sa drugima, stabilnu intimnu vezu. Granice naš štite i određuju naš doseg, ali to ne znači da se ne mogu proširiti, učvrstiti ili se u pojedinim životnim periodima – urušiti.

Mnogo je znakova koji nas upozoravaju na to da su nam se granice urušile. Kad zateknemo kako radimo ono što ne želimo, da radimo previše, nemamo dovoljno vremena za odmor i rekreaciju ili smiren i zdrav obrok, kako odugovlačimo u donošenju odluka, posve je jasno da zapuštamo svoje unutrašnje granice. Kad kažete „ne”, alarm koji će se najsnažnije oglasiti je osjećaj krivice. Krivica se javlja jer duboko u sebi mislite da nemate pravo da postavite granicu.

Još od najranijeg djetinjstva učimo kako da postavljamo granice, pa je moguće da ste već u detinjstvu doživjeli da vas nisu poštovali i na razne načine su zanemarivali i vaša prava i vašu ličnost. Važno je prepoznati da imate pravo – pravo na privatnost, pravo da čuvate svoju energiju, pravo da otkažete sastanak, promjenite mišljenje, pravo da se ne javite na telefon ili pravo da se sa vama ophode pristojno i sa poštovanjem.

U vaspitanju djece se često događa da ljubav izbriše granice, pa roditeljima postaje teško da kažu „ne”. Ali, važno je da svojim ponašanjem učite dijete kako da izgradi sopstvene granice. „Ne” neće dugoročno povrediti dijete, već će mu dati važnu priliku za učenje i time mu omogućiti da se razvije u osobu koja ima zdrave granice.

Tuđa odgovornost nije vaša i obrnuto:

Promislite o svim nedavnim situacijama kojih možete da se sjetite kada ste rekli „da”, a željeli ste da kažete „ne”. Zapišite ih. Zapišite i svoj popis svega na šta mislite da imate pravo. Svojim pravima štitite sebe i pristojno, ali odlučno, postavljate granicu.

Drugi vrlo značajan pokazatelj urušenih granica je pretjeran osjećaj odgovornosti. Zapamtite da ne možete na sebe da preuzmete odgovornost za ponašanje, probleme ili osjećanja drugih ljudi. Ako to drugi od vas očekuju ili vas zbog toga okrivljuju, podsjetite se na to kako odgovornost možete i morate da preuzmete jedino za sebe. Ali to je dvosmjerna ulica!

Važno je prepoznati kako isto tako ne možete očekivati od drugih da preuzmu odgovornost za vaše ponašanje, probleme ili osjećanja. Možete se ljutiti, okrivljivati druge ili se osjećati kao žrtva, ali to je takođe znak da nešto nije u redu sa vašim granicama.

Često se, i gotovo neprimjetno, događa da postupimo u suprotnosti sa svojim stavovima ili vrijednostima kako bismo ugodili drugima. Linija između zdravog kompromisa i kapitulacije sopstvenih granica vrlo je tanka.

Jednostavan primjer je kad nedeljom popodne gledate fudbalsku utakmicu jer tako želi vaš suprug, a vi biste radije gledali film ili prošetali. Ipak sjedite uz njega jer želite da mu ugodite. Možemo reći da je to bezazlen kompromis, ali šta ako se to događa uvijek, svake nedelje? Što ako druga strana nikad ne pristaje na kompromis koji ugađa vašim željama? Šta ako se takvo ponašanje sve češće i sve intenzivnije odražava i na ostale dijelove života i poput domino-efekta ruši, jednu za drugom, granice vaše ličnosti? Sjetimo se da su naše želje i potrebe važne kao i želje i potrebe drugih.

Zdrave granice ne postoje ni kad dopuštamo da nas neko drugi određuje, kada je potrebna druga osoba ili grupa ljudi koji potvrđuju naš identitet. Postoje osobe, često žene, koje jednostavno moraju da budu u vezi. Može se dogoditi da uskaču iz jedne veze u drugu jer samo u vrijednostima, stavovima i identitetu druge osobe potvrđuju sebe.

Zdrave granice u emocijama

Tako će u jednoj vezi biti sportski tipovi jer partner voli sport, u drugoj vezi će biti odlične kuharice jer partner cijeni takve osobine, a u trećoj vezi će voljeti muziku i sve ono što voli partner. Manjak zdravih granica je i zaljubljivanje u svaku osobu koja pokaže zanimanje za vas i posebno se potrudi oko vas, a da vam pritom nije previše privlačna.

Oslabljene granice imate i kad ne znate da se oduprete onima koji vas tretiraju bez poštovanja, ako ne znate da se odbranite od verbalnih napada, ili ne znate da se zauzmete za sebe u situacijama u kojima ste zanemareni, preskočeni, zakinuti ili na neki drugi način dovedeni u podređeni ili ponižavajući položaj.

Nedostatak zdravih granica može ići i u drugom smjeru. Osobe koje očekuju da drugi automatski ispune njihova očekivanja, osobe koje uzimaju sve što mogu, ne zato što im je nešto potrebno, već zato što to nešto mogu uzeti, zdrave i sposobne osobe koje ne funkcionšu ako se neko drugi ne brine o njima, takođe su primjeri pomanjkanja zdravih granica.

Za početak, treba se podsetiti na to da imamo pravo da postavimo granice. Odredite kakvo je ponašanje drugih prema vama neprihvatljivo, ono što nikako ne možete tolerisati. Zapišite svoja prava i strpljivo ih praktikujte u svakodnevici. Za svakog od nas ta lična prava mogu biti drugačija. Za nekoga će prioritet biti pravo na slobodno vrijeme, pravo da se na godišnjem odmoru ne javlja na službeni telefon, a nekom drugom će to biti pravo na poštovanje, privatnost, sopstveno mišljenje i mnogo drugih stvari.

Kako biste se uspješnije izborili za svoja prava, zapamtite da potrebe i osjećaji drugih nisu važniji od vaših, kao što ni vaše potrebe i osjećanja nisu važniji od tuđih. Poštujte sami sebe, vjerujte u sebe, prepoznajte svoje potrebe. Dokle god u ispunjavanju svojih potreba ne štetite drugima, one za vas treba da imaju prioritet. To nije sebičnost! Podsjetite se uvijek iznova, posebno kada treba da kažete „ne”, na to da su vaše potrebe i osjećanja važni. Ne treba da se žrtvujete, posebno ako to niko od vas i ne traži. Davati zato kako biste davanjem i žrtvovanjem na neki način kupili ljubav, prihvatanje ili poštovanje vrlo je iscrpljujuće i rijetko kad donosi željene nagrade. Više se isplati raditi na učvršćivanju sopstvenih granica.

Važno je i da naučimo da upravljamo negativnim mislima. Kontemplacija i meditacija uče nas da njegujemo svoj unutrašnji prostor tako što se učvršćujemo u pozitivnom koje nas osnažuje. Kultivišući misli, lakše ćemo prepoznati svoje ciljeve i vrednosti i imati više volje i snage da se posvetimo njihovom ostvarenju. Zdrave unutrašnje granice pomoći će nam da mislimo na sebe i prestanemo da se automatski slažemo sa mišljenjima,