"Ne mogu da prepoznam svog sina i jako mi je teško"
Ispovijest
Ne mogu da prepoznam svog sina i jako mi je teško. U najvećoj ljubavi i najsrećnijoj porodici odrastao, 18 godina, od jednog srećnog, veselog djeteta punog ljubavi i topline pretvorio se u ćutljivog, zatvorenog i bezosjećajnog mladića. Već tri godine, posebno prema meni koja sam uvijek bila sa njim puna ljubavi i poštovanja, sve prijateljski, brinući da njemu bude najbolje i najlakše. Sve sam dala od sebe, ne mogu da shvatim da je postao tako čudan i hladan. Nemam riječi da opišem kako me to boli.
