Psi

Veliki sam ljubitelj životinja, jednostavno se raznježim kada vidim psa ili mačku, volim čak i one neugledne koje većina izbjegava. Kao dijete imala sam mačka po imenu Misifu, pretpostavljam da je moja ljubav prema životinjama krenula od povezanosti sa njim. Iako je Barselona više grad namijenjen ljubiteljima pasa, "mačkoljupci" se ne daju tako lako te se organizovano druže u par barova i parkova. Zbog veće popularnosti pasa nemoguće je vidjeti psa lutalicu na ulici, većina ih bude udomljena. Mačke nisu popularne za udomljavanje, a i teže ih je uhvatiti pa ih možemo vidjeti po ulicama u velikom broju.

Po dolasku u BiH i sa prvim susretom sa psima lutalicama bili su mi simpatični, bila sam oduševljena kako se skoro svaki komšiluk brine za svoju grupicu ljubimaca. I ja sam se ponekada igrala sa njima i donosila im hranu. Bila sam u zabludi i nisam razumjela suštinu problema sarajevskih pasa lutalica. Moje simpatije prema njima izgubile su se sa nizom opasnih situacija u kojima sam se našla tokom zime. Vjerovatno su zbog hladnoće i nedostatka hrane postali agresivniji. Čak i oni sa kojima sam se par puta igrala i donosila im hranu, režali su na mene i ostale prolaznike. Oni nisu krivi za situaciju u kojoj su se našli ali definitivno predstavljaju veliki problem. Pošto sam u kontaktu sa velikim brojem turista koji dolaze u Sarajevo, moram vam reći da nisu pretjerano oduševljeni psima koji hodaju i po samom centru grada. Ukoliko Sarajevo želi nastaviti graditi svoju reputaciju turističkog grada ovaj problem se mora riješiti.

Još  jedna stvar koju sam primjetila ovdje, jako je puno rasnih pasa, tj. da većina pasa koji imaju svoga vlasnika ne potiče iz nekog centra za udomljavanje jer psi sa ulice su uglavnom mješanci, tako da mogu postaviti pitanje da li je ljubiteljima životinja pas ljubimac i prijatelj ili statusni simbol i objekt za pokazivanje?