Danas bi napunila 55 godina: Na filmu je mogla sve, ali je život bio jači od Sonje!

Mlada je ušla u svijet filma, imala je 16 godina kada se pojavila u ostvarenju Zdravka Randića, "Leptirov oblak": Nije bilo uloge kojoj je mogla da doskoči, a ni kompromisa na koji bi pristala ako je rušio njene stavove. Sonja Savić bi danas napunila 55 godina, ali je njena borba prestala 2008, kada je preminula u Beogradu.
Sonja Savić i Rade Šerbedžija 1984. u filmu "Una" 

Mlada je Sonja i diplomirala na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, sa 21 godinom u klasi profesora Minje Dedića. Bila je u klasi sa vrsnim glumcima, Svetislavom Goncićem, Branimirom Brstinom, Žarkom Lauševićem, Zoranom Cvijanovićem.
 
Djevojka iz Čačka nije morala da čeka dugo da njeno umijeće drugi primjete. Ali stvari se tako i odvijaju kada imate talenta. Vještina ne može da se sakrije.
 
- Bila je veoma samostalno dijete, i mi smo to poštovali. Rano je počela da ide na snimanja, znao sam da je tamo pušila, ali kod kuće, pred nama, nije. Često sam imao utisak kako je brzo porasla, jer sam, zbog posla, stalno bio na putu. Radio sam kao inženjer u “Progres Investu”. Dolazio sam kući samo na nekoliko dana. Prepakovao bih kofer, a onda ponovo na avion. Nisam morao da brinem, Sonja je radila ono što je voljela i bila je veoma uspješna u tome. Ali vremena su se, na našu veliku žalost, drastično promijenila. Sonja je počela mnogo da puši- ispričao je za "Blic" njen otac Milovan Savić nakon njene smrti.

U filmu "Majstor i Šampita" kao Sofija Marković "Šampita"

 
Ređala je Sonja krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina niz uloga, igrala je u "Ludim godinama", u "Laganom povratku", u "Balkanskom špijunu", u čuvenoj "Šećernoj vodici" koja joj je donijela veliku popularnost, a onda se 1984. godine desio film "Una".
 
U ostvarenju Miloša Radivojevića zaigrala je kraj Radeta Šerbedžiju, priča Mome Kapora je dobila svoju filmsku verziju, a Sonja je osamdesetih postala zvijezda domaćeg filma. 
 
Film "Život je lep" Bore Draškovića (1985) samo je ojačao njenu poziciju. U njemu je odigrala briljantnu ulogu kafanske pjevačice. Bila je u to vreme dio novog talasa beogradskih umjetnika, zajedno sa Milanom Mladenovićem i Ivicom Vdovićem Vdom, članovima kultnog sastava "Ekatarina Velika".

Sonja u "Šećernoj vodici" u kojoj je igrala sa kolegom sa klase Svetislavom Goncićem

 
Devedesete su donijele malo zatišje, ali smo Sonju i dalje viđali na filmskom platnu, bilo je to u filmovima  „Mi nismo anđeli“,  „Ni na nebu ni na zemlji“, „Urnebesna tragedija“.
Poznavaoci filmske umjetnosti kažu da je rijetko koja naša glumica imala tako kompleksan glumački opus. Sonja je mogla da igra sve i da u svakoj ulozi bude drugačija. 
Uvjerljiva na filmu, bila je britka sa riječima, ali i više od toga. Kada bi rekla svoje mišljenje, vidjelo se dokle seže njeno gledanje na stvarnost.
 
Bila je Sonja i nevjerovatno hrabra. Devedesetih godina osnovala je sa  beogradskim umjetnicima grupu "Supernaut", koja se borila protiv tadašnjeg umjetničkog establišmenta Srbije. Smjela je da kaže da mnoge stvari ne valjaju, a nikako nije željela da im se povinuje.
 
Talenat je ispoljavala i kao rediteljka, pa je iza sebe ostavila niz filmova, „Prvi srpski tehno vodvilj“, „Supernaut - Beograd andergraund“, „Plej“, „Čekajući Godoa“ i posljednji film „Šarlo te gleda“.
 
Kada je nije bilo na filmskom platnu, nedostajala je. Mnogi pamte njen spektakularni povratak u filmu „Hleb i mleko“ 2001. godine koji je osvojio "Zlatnog lava" u Veneciji.  Njen posljednji film bio je „Zabranjena ljubav“, a gledaoci su kasnije mogli da je prate u seriji "Vratiće se rode" u kojoj je igrala Darinku.
 
U javnosti se posljednji put pojavila na godišnjici rođenja Milana Mladenovića.
 Glumci i reditelji o Sonji

Mnogo o Sonji govore njene uloge, ali mnogo su rekle i njene kolege i režiseri sa kojima je sarađivala.
 
"Sonja je zaista bila genijalna glumica i genije ne može sebe da etablira i ne može da se smesti u jednu kulturu. Geniju je neudobno, i to je strašno težak život", rekao je za "B92" reditelj Miloš Radivojević.
 
"Sonja je bila izuzetno talentovana osoba, retko odlična glumica, a moje duboko ubjeđenje je da je nju ubila njena velika inteligencija. Ona se, takoreći, urušila u sopstvenu pamet. Zbog toga mislim da je ona poželjela nešto više od svega, od života i posegnula za nekim drugim stvarima. Nas dvoje smo završili glumu kod istog profesora... Izuzetno sam je cijenio i poštovao, i kao čovjeka i kao odličnu glumicu", rekao je Branislav Lečić za "Blic".
 
"Sonja Savić spada u najdarovitije mlade glumice posljednjih 30 godina. Sarađivao sam s njom u filmovima „Život je lep“ i „Šećerna vodica“. Imala je sjajan glumački instinkt, pomalo neobičan i vrlo osoben", poručio je za "Blic" Ljubiša Samardžić.
 
Roditelji o Sonji
 
Istina o Sonji nije potpuna bez priče njenih roditelja Mikaine i Milovana Savića.
 
"Došla je kod nas za svoj rođendan. Bila je ovde od 14. do 16. septembra, a onda je otišla u Beograd. Tada smo je vidjeli posljednji put! Bili su joj brat, snaha, njihova djeca i Milovanove dvije sestre. Išli su na kupusijadu u Mrčajevcima, zabavljali se, smijali, vozili na ringišpilu. Sve je izgledalo normalno", rekla je za "Blic" Sonjina mama.
 
"Osim izvanrednog intelekta, imala je i veliko srce. Voljela je svoje kolege. Dok je bila popularna, pomagala je svima kojima je bila potrebna pomoć. Mnogi, sada veoma poznati i priznati ljudi iz svijeta filma, nedjeljama su spavali i hranili se u našoj kući, jer nisu imali novca. Ali kad je njoj trebalo da se pomogne, nikoga nije bilo, mada su svi znali da je u besparici", ispričao je Sonjin tata.
 
"Ona je s vremena na vrijeme dolazila kod nas. Ponekad bi ostajala pet-šest dana, ali je stalno žurila da se vrati u Beograd. Plašila se da će je neko pozvati da joj ponudi angažman, a ona neće biti tamo. Umjela je da bude i veoma tvrdoglava. Sjećam se da nije prihvatila ponudu za neke TV serije, govorila je kako neće da radi za Miloševićevu televiziju. Nismo je ubjeđivali. Znam i da joj je Dejan Mijač ponudio neku pozorišnu ulogu, ali je i tu ponudu odbila. Nije volela klasična pozorišta, privlačile su je alternativne scene" ( Miakina Savić).
 
"Niko na sahranu ( u selu Donja Gorevnica) nije došao osim mlade glumice Dare Rančić, kojoj je moja Sonja držala časove. Dok sam bio u Beogradu, javio mi se reditelj jednog filma i rekao mi da sjedi u montaži i plače. Sada su nas zvali iz pošte da odemo i podignemo telegrame koji su stigli, jer ih ima toliko da poštar ne može da ih donese. Mnogi su nam saučešće izjavili telefonom i vjerujem da neke od njih sada grize savjest. Zahvaljujući nama imala je od čega da živi, ali ona je patila zbog toga što smo je mi izdržavali, jer je mnogo voljela da radi. Bila je veliki profesionalac. Nikada nije zakasnila na snimanje" ( Milovan Savić).
 
Sonju svi pamte
 
Uspomena na Sonju živi. Posljednjih godina desile su se brojne akcije u znak sjećanja na glumicu, u njenoj rodnoj u Donjoj Gorevnici kod Čačka otvorena je 2015. rekonstruisana spomen-soba posvećena ovoj umjetnici. U Domu omladine je 2013. organizovana izložba u njenu čast, 2012. je Dragana Kanjevac snimila dokumentarni film o njoj, pišu se knjige o Sonji.
 
Jedna ljubav za ceo život
 
Sonjin život je obeležila i ljubav. Strasno  je voljela džez muzičara Vlajka Lalića. Željela je porodicu sa njim, a te želje je zaustavila njegova prerana smrt 1990. godine.