Šta smo sve imali u bivšoj Jugoslaviji?

Nostalgija kao dijagnoza tuge označava svojevrsnu patnju ili čežnju za nečim što više ne postoji. Riječ datira još od 1688. godine, kada je nostalgija (dijagnoza tuge) pripisana švicarskim vojnicima, koji su duže vrijeme bili odvojeni od domovine.

Fenomen koji je posebno interesantan za zemlje nastale raspadom SFRJ, jeste fenomen jugonostalgije. Manifestira se na nekoliko načina. Prvi je 'obična' nostalgija, koja se javlja najčešće kod osoba starije životne dobi, koji su u Jugoslaviji živjeli i proživjeli svoju mladosti. Drugi oblik predstavljaju privilegije koje su pojedinci ili grupe imale u bivšem sastavu. Zbog toga se i javlja nostalgija kao žal za tim privilegijama. Treći oblik jugonostalgije je žal za nekadašnjim uređenjem državnog sistema.

Da li smo jugonostalgični ili nas boli današnja nepravda?

Protesti, nezadovoljstvo radnika, fabrike u stečaju, otpuštanja, gašenja fabrika - više i ne predstavljaju vijest koja bi nas iznenadila. Više nas iznenadi kad ugledamo da neko potražuje radnike, zbog proširenja obima posla. Kakvog bolan proširenja?

Ne znamo da li je to jugonostalgija, ali imalo se i radilo se. 

Silne fabrike koje su nekada postojale, danas nam dođu kao hladan tuš. Nema se i ne radi se.

Sjećate li se ovih brendova? Za mnoge od njih vjerovatno niste već dugo čuli, neki su ugašeni, a neki su još uvijek u životu.

Zemlje potresa pad industrijske proizvodnje, radnici ostaju bez posla, gospodarstvo je u krizi... 

Jugonostalgija ili?