Premijerski vremeplov: Svi "prvi ministri" Hrvatske na jednom mjestu

7. Ivica Račan

U hrvatskoj politici ostat će zapamćen kao dobar taktičar, ali i pretjerano oprezan političar kojem nedostaje odlučnost. Politički protivnici čestu mu pripisuju da je njegova maksima  "Odlučno možda". Političku karijeru počinje 1961. godine učlanjenjem u Savez komunista Hrvatske, no pravi uspon doživljava tek 1972. godine, kada zbog čistki nakon Hrvatskog proljeća važne pozicije ostaju prazne, postavši članom Izvršnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, te do kraja 1970-ih obnaša birokratske funkcije vezane uz kulturu, ideologiju i informiranje.

Godine 1982. postaje direktorom političke škole Josip Broz Tito, članom predsjedništva SKH, a kasnije i članom Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije.  
 
Na 14. izvanredni kongres SKJ, nakon što su Slovenci napustili sjednicu, Račan se nije složio sa Miloševićem da se nastavi bez njih. Te i Hrvati napuštaju sjednicu. Bio je to početak kraja SKJ, a kasnije i same države. Račan je bio premijer u  'trećesiječanjskoj'  vladi, od 2000-2003. Njegova vlada je završila izolaciju Hrvatske i započela reintegraciju u međunarodnu zajednicu. Privatizacija je zaustavljena, no nisu uspjeli poništiti negativne učinke.
 
Krenulo se sa izgradnjom autoceste od Zagreba do Splita. Sve češćim sukobi između stranaka članica vladajuće šestorice su opterećivali njegovu vladu, kao i kritike od strane opozicijskog HDZ-a. Gubi izbore 2003. i odlazi u opoziciju.

Nakon što mu je u januaru 2007. otkriven maligni tumor, umire  nakon tri mjeseca, 29. aprila 2007.