'Ne mogu da vjerujem da još ima ovakvih ljudi'
Prošli petak, kraj radne sedmice, a inače sam vozač kombija jedne brze pošte. Vruće kao u paklu, žurba i dok sam se na jednom parkingu okretao nisam vidio iza sebe automobil i naravno kada nesreća hoće, udarim taj automobil. Izlazim iz kombija, u tom trenutku prilazi i vlasnik automobila, krupan stariji gospodin i kada je vidio da sam preblijedio što od umora, što od straha, priđe mi stavi ruku na moje rame i reče šta si se prep'o, lim pa lim, napravit će se. Ajd sjedi i vozi. Sjeća se bata (on) svoje mladosti. Ajd, ajd, nije to ništa. Izgubljen, u stanju šoka sam sjeo u kombi i otišao, nisam se čovjeku ni zahvalio i nekako mi baš krivo, ali i danas ne mogu da vjerujem da ima takvih ljudi u vremenu kada se sve gleda kroz novac.
Prošli petak, kraj radne sedmice, a inače sam vozač kombija jedne brze pošte. Vruće kao u paklu, žurba i dok sam se na jednom parkingu okretao nisam vidio iza sebe automobil i naravno kada nesreća hoće, udarim taj automobil. Izlazim iz kombija, u tom trenutku prilazi i vlasnik automobila, krupan stariji gospodin i kada je vidio da sam preblijedio što od umora, što od straha, priđe mi stavi ruku na moje rame i reče šta si se prep'o, lim pa lim, napravit će se. Ajd sjedi i vozi. Sjeća se bata (on) svoje mladosti. Ajd, ajd, nije to ništa. Izgubljen, u stanju šoka sam sjeo u kombi i otišao, nisam se čovjeku ni zahvalio i nekako mi baš krivo, ali i danas ne mogu da vjerujem da ima takvih ljudi u vremenu kada se sve gleda kroz novac.
