'Nikada neću zaboraviti njegov lik, urezao mi se u sjećanje'

Radim u bolnici na odjeljenju koje se zove produžena njega. Tu dolaze pacijenti za koje više ništa ne može da se uradi i tu provode zadnje momente svog života. Prije mjesec dana sam se mnogo potresla zbog jednog dekice koga su doveli na moje odjeljenje. Kada sam otišla do njega, da mu dam dnevnu dozu lijekova, rekao mi je – mala ja znam da meni nema izlaza odavde, posjedi malo sa mnom da posljednje što vidim bude nešto lijepo. Pokušala sam da ga ohrabrim ali, valjda čovjek osjeti kada dođe kraj. Privukla sam stolicu i sjela kraj njega, uhvatila sam ga za ruku, a on me je samo gledao i ćutao. Poslije nekoliko minuta sam morala da krenem kod drugih pacijenata, a on mi je rekao samo hvala ti. Nepunih sat vremena poslije toga je preminuo. Nikada neću zaboraviti njegov lik, urezao mi se u sjećanje.