'Prije tačno 2 godine moj muž je doživio saobraćajnu nesreću, taj kobni utorak nikad neću zaboraviti'

Prije tačno 2 godine, 3 mjeseca i 15 dana, moj muž je doživio saobraćajnu nesreću. Taj kobni utorak nikad neću zaboraviti… Kišovito jutro, 8 sati nosi mi ružu i doručak u krevet, pjeva mi pjesme.. Valjamo se, smijemo, ludujemo i tamo negdje oko 10 sati oblači se i govori kako će se brzo vratiti sa posla, da ga čekam spremna i da me vodi na večeru…. Ja se cijeli dan spremam, šminkam jedva čekala da dođe prošlo 11 sati njega još nema. Kontam gužva u saobraćaju ili mu je nešto iskrsnulo.. Sati prolaze a mene hvata sve veća panika, zovem ga ali se ne javlja… 12:45 stiže mi poruka od njegove majke, kaže da dođem u bolnicu. Sva uspaničena odem tamo brzinom vjetra kad on leži na operacionom stolu, sav krvav, govori mi kako me voli da sam uvijek bila njegova najveća ljubav, njegovo nebo njegovo sve… Rekao mi je ne zabo.. nije stigao da dovrši riječ, ispustio je dušu. Od tog dana ja više ne živim, nemam život, nemam ništa, imam samo jednu ogromnu prazninu i lijepa sećanja… Volim te Leo.