Prisjetimo se starog spomenara iz đačkih dana

Uvijek je bilo lijepo obnoviti uspomene, a danas ćemo se zajedno prisjetiti vremena starih spomenara. Možda još uvijek kod sebe imate svesku punu raznih stihova, crteža, svesku punu pitanja i odgovora, ljubavi i prijateljstava. Vjerovatno se sada pokušavate prisjetiti gdje ste je mogli ostaviti i gdje je sada, jer je prošlo mnogo vremena od tada. 

Ubacivali bismo je obavezno u ruksak, jer je ostalo još mnogo prijatelja koji trebaju odgovoriti na pitanja: koliko godina imaš, koja ti je najdraža boja, koju muziku slušaš, za koga navijaš, imaš li simpatiju... Ah ta simpatija. Nadali smo se da će spomenar baš doći do njega ili nje, i da će prvo slovo imena simpatije biti baš naše.

Neki su imali posebnu svesku za leksikon, posebnu za spomenar, a nekima je sveska služila i za jedno i za drugo.

Prijateljima smo proslijeđivali spomenare, a dobili bismo ih nazad sa stihovima:

Ti me pitaš koga volim
Evo da ti odgovorim
Bolje čitaj prva slova
Evo tebi odgovora.

Ja nisam pauk i ne pletem mrežu, 
ali znaj da najljepše uspomene
za tebe me vežu

Poletio galeb, 
raširio krila, 
pisala bih dalje, 
al' nema papira! 

Volim Te kao što sanjar voli snove;
Volim Te kao što skitnica voli daljine;
Volim Te kao što pjesnik voli kiše!
Reci mi: -Da li te iko voli od mene  više?

Ne trči za njim,
nećeš ga stići,
okreni mu leđa i 
on će ti prići.

U srce sam te zaključala
ne možeš izaći,
ključ sam izgubila
ne mogu ga naći

Duboko je more,
a na dnu su školjke.
Zbog ljubavi đaci
dobivaju dvojke.

Spomenar smo često popunjavali na času, a prije toga bismo se svađali oko toga ko će da popunjava sljedeći. Bilo je to vrijeme kada prijateljstva nisu bila površna, kada se nisu mjerila 'lajkom', a spomenar kao uspomena ostaje da nas podsjeti na ljepša, davna vremena.