Kako stampedo godinama odnosi živote na Hadžu?

''Umirem, dajte mi vode. Umirem...''

Rashid Siddiqui je uporno morao slušati te riječi od njegovih saputnika, budućih hadžija koji su ležali na tlu, tokom najveće vrućine, Rashid je zahvaljujući sreći uspio da se spasi pomahnitale gomile ljudi. To je bio 24. septembar 2015. godine, treće jutro Hadž, godišnjeg putovanja svih muslimana na svijetu u Mekku, a neki vjeruju da je ovo bio najubitačniji hadž i jedna od najgorih nesreća koja se desila u posljednjih nekoliko decenija.

Amerikanac iz Atlante, Rashid Siddiqui, 42 godine, hodao je između desetina hiljada šatora rezervisanih za hodočasnike, njegovo odredište: Džamarat most, gdje hodočasnici obavljaju ritual bacanja kamenja na šejtana.

Dok je hodao prema mostu primjetio je da nešto nije u redu i da hodočasnici pokušavaju da se popnu na ograde i pobjegnu od nečega, pomislio je da bi i on možda trebao učiniti isto, no bilo je prekasno. Ljudi iza njega su ga gurali naprijed, pao je nekoliko puta i izgubio svoju grupu. Oko sebe je čuo posljednje uzvike i molitve Bogu: ''Bio sam jako uplašen tada,'' rekao je.

Ubrzo je stigla i policija, pomagali su povrijeđenima, a mrtve su ostavljali na tlu. Rashidu su naredili da nastavi svoje hodočašće, ali to je bilo jako teško. Rashid je morao prelaziti preko mrtvih tijela ostalih hodočasnika, izgubio je smisao za orijentaciju, a bosa stopala je peklo vruće tlo: ''Hodao sam kao mrtvac,'' kaže za NY Times.

Bio je nešto manje od milje udaljen od mosta, kada je nesreća počela. Stotine ljudi je izgubilo je živote, a hiljade njih su bili povrijeđeni, no skoro godinu dana kasnije vlada Saudije još uvijek nije uspjela dati odgovor kako se to moglo desiti.