Ispovijest Eskobarovog sina: Kako je moj otac pobjegao iz zatvora koji je sam izgradio
Iz odlomka knjige Huana Pabla Eskobara, sina Pabla Eskobara, doznaju se neki detalji o životu iza rešetaka kolumbijskog kralja kokaina.
On u zatvoru La Katedrala u Medeljinu nikada nije imao oružje sa sobom. Zato je uz njega uvijek stajao stražar koji je bio spreman u svakom trenutku da mu doda poluatomatsku pušku ili mobilni telefon. La Katedralu je zapravo vodio sam Eskobar. Većina stražara bili su njegovi ljudi i zatvor je prilagođavao svojim potrebama.
Kada su se pojavile informacije da su u zatvoru ubijena dva Eskobarova poslovna partnera, on svojoj porodici više nije dozvolio da mu dolazi u posjetu. Eskobar mlađi u jednom razgovoru je dobio dojavu da je dvojac pokušao 'udar' protiv njegovog oca i da je on vjerovatno naredio njihova ubistva. Čim je dobio prvu priliku da razgovara s ocem pitao ga je šta se dogodilo.
"Sine, ja ću ti reći tako da ne slušaš tuđe laži. Ja sam čuo da je kartel Kali pokupio Kika i Gaeljana i da su ih pustili pod uslovom da obećaju da mi neće pomoći s finansiranjem rata protiv tog kartela. Prvo u to nisam vjerovao, Kiko mi je bio dobar prijatelj. Ali onda sam čuo snimak jednog razgovora", govorio mu je otac i zaključio razgovor rekavši kako su ga Kiko i Gaeljano prevarili u saradnji sa suparničkim kartelom.
Uskoro je mlađi Eskobar primio poziv od oca da se nešto neobično događa, da sumnja da će ih vojska ubiti i da se njihove porodice sklone na sigurno. Sa sigurne udaljenosti gledali su te večeri kako su se u zatvoru ugasila sva svjetla..
"Po uputstvima mog oca, čuvar na ogradi, koji je bio njegov čovjek, ugasio je svjetla kad su on i drugi bjegunci stigli do ograde. Kad je pao mrak otvorili su prolaz u ciglenom zidu i provukli se kroz njega. Moj otac je ovu rutu za bijeg izgradio, taj dio zida bio je napravljen od vrlo slabog betona i dva udarca su bila dovoljna da se uruši", piše Huan Pablo koji je dugo čekao oca u kući porodičnog prijatelja.
"Ali, moj otac nikada nije stigao. On je već bio na bazenu farme Memo Trino u El Saladu zajedno s devetoricom bjegunaca. Tamo su čuli eksplozije i buku vojnika koji su uletili u zatvor ne bi li uhvatili mog oca. Trebalo im je 12 sati da shvate da je pobjegao", piše Eskobar.