Svi podaci svijeta staju u kašicicu?

Kapacitet, cijena i trajnost su tri ključne stvari kada se govori o skladištenju digitalnih podataka. Rješenje koje bi moglo imati ogroman "plus" pored bar dvije stavke jeste DNK disk, a put do njega mogao bi utabati projekat na kome radi tim naučnika sa švicarskog federalnog tehnološkog instituta u Zürichu.

Jedan gram DNK ima potencijal da skladišti nevjerovatnih 455 egzabajta podataka (1 egzabajt = 1 milijarda gigabajta). 

Kako prema posljednjim procjenama na svijetu postoji 1,8 zetabajta podataka (1 zetabajt = 1.000 egzabajta), četiri grama DNK, odnosno količina koja staje u običnu kašičicu šećera, mogli bi sadržavati sve znanje svijeta - od sumerskih spisa, preko djela Platona, Shakespearea i Tolstoja, do svih selfieja ikada okačenih na Instagram. 

Koncept kodiranja DNK u svrhu skladištenja podataka nije nov, jer je tim sa Harvarda prije tri godine uspješno upisao knjigu od 53.000 riječi u molekul DNK, prenosi B92.

Princip je relativno jednostavan - postoje četiri baze koje čine osnovu svakog molekula DNK - dvije se tretiraju kao "nule", a preostale dvije kao "jedinice", tako se u genetski kod sastavljen od početnih imena baza A, C, G, T preslikava računarski, binarni kod. 

"Disk" tima sa Harvarda nije potrajao, ali novi rad naučnika iz Züricha otvara vrata za dalja istraživanja, koja ne samo da bi mogla trajno riješiti pitanje prostora za skladištenje, već bi mogla i da podatke sačuvaju hiljadama godina. 

Tim iz Züricha vjeruje da je pronašao rješenje, nakon što je počeo da DNK disk tretira kao fosil. 

Kodirani DNK molekul sa dva teksta od 83 kilobajta (Švicarska federalna povelja iz 1291. i Arhimedov palimpsest) smješten je u oklop od silicijum-dioksida i održavan je na temperaturi od 60 stepeni nedjelju dana - nakon vađenja svi podaci su ostali netaknuti. 

Rezultati ukazuju na to da bi se podaci na DNK molekulima mogli čuvati i do 2.000 godina na temperaturi od 10 stepeni, dok bi Globalno skladište sjemena na Arktiku na svojih -18C moglo održati podatke potpuno netaknute i dva miliona godina. 

Trenutni problem jeste cijena izrade i kodiranja molekula - kako kaže šef projekta Robert Grass, kodiranje 83 kilobajta je koštalo oko 1.000 funti, pa bi smještanje jedne Wikipedije na DNK koštalo više milijardi. 

Ipak, ukoliko neki drugi tim dođe do proboja na polju kodiranja DNK, diskovi budućnosti bi mogli biti još korak bliži.