Kako spriječiti vršnjačko nasilje: Savjeti učiteljice
Nakon tragedije koja se dogodila u školi u kojoj radi, učiteljica iz Kolorada, odlučila je da stane na put maltretiranju vršnjaka i dala fantastičan primjer prosvjetnim radnicima širom svijeta.
Ponekad djeca tako dobro skrivaju sve nevolje i maltretiranje kroz koje prolaze u školi pa je učiteljima ili profesorima teško da uopšte primjete da postoji problem koji se mora što prije riješiti.
Upravo je toga svjesna učiteljica kojoj je spisateljica Glenon Dojl Melton posvetila kolumnu. U njoj je opisala susret sa jednom od učiteljica svog sina Česa koja joj je tokom razgovora priznala da svake sedmice pokušava da prepozna zlostavljane učenike u svojoj učionici.
"Sjele smo na par minuta i pričale o tome kako je podučavanje djece sveta dužnost i odgovornost. Složile smo se da matematika i čitanje nisu najvažnije stvari koje se uče u učionicama", objašnjava Glenon.
Svakog petka učiteljica zamoli svoje učenike da izvade komad papira i na njega napišu imena četvero djece sa kojom bi voljeli da sjede tokom slijedeće nedelje. Učenici su svjesni da njihovi zahtjevi mogu i ne moraju biti ispunjeni. Takođe moraju izdvojiti jednog učenika koji je te nedelje bio izuzetan primjer svima.
Nakon što učenici odu svojim kućama, učiteljica razvrstava te papiriće ispred sebe i proučava ih.
Sa kim niko ne želi da sjedi?
Ko ne može da napiše nijednu osobu sa kojom bi želio da sjedi?
Koga niko ne primjećuje?
Ko je prošle nedelje imao puno prijatelja, a ove nijednog?
"Ona ne traži novi raspored sjedenja za izuzetne učenike. Ona traži usamljenu djecu. Onu koja se teško povezuju sa drugom djecom. Identifikuje mališane koji postaju žrtve školskog društvenog života. Odmah na licu mjesta raspoznaje koga maltretiraju i ko maltretira", objasnila je Glenon.
"Kao majka, mislim da je ovo najbriljantnija strategija sa kojom sam se ikada susrela. Svaki učitelj i profesor zna da se zlostavljanje najčešće događa izvan njihovog vidokruga i da su zlostavljana djeca previše uplašena da bi se nekome povjerila. Ali istina izlazi na vidjelo na onim malim privatnim komadićima papira", dodala je Glenon.
Učiteljica potom pronalazi načine da djecu koja su idbačena integriše u društvo. Glenon je pitala koliko se dugo koristi ovom metodom, a ona joj je odgovorila: "Od pucnjave u školi Kolumbajn. Svaki petak nakon pucnjave u Kolumbajnu."
Spomenuta tragedija dogodila se 20. aprila 1999. godine u SAD-u. Tog su dana Erik Haris i Dilan Klebold, učenici srednje škole Kolumbajn, ubili 12 školskih kolega, jednog profesora i ranili 24 osobe, a nakon pucnjave počinili su samoubistvo. Erik i Dilan godinama su bili meta vršnjačkog maltretiranja.
"Ova brilijantna žena shvatila je na tom primjeru da nasilje započinje zbog izopćenosti. Svaki vid nasilja od okoline započinje sa unutrašnjom usamljenosti. Gledala je tu tragediju i znala da će djeca koja se ne primjećuju mogu jednom pribjeći tome da ih svi moraju primjetiti pod svaku cijenu. Odlučila je da se bori protiv nasilja na vrijeme i često, u okolini koja joj je nadohvat ruke. To što ona radi spašava živote. Uvjerena sam u to. Ona pronalazi problem i usamljenoj djeci pruža pomoć koja im je potrebna," zaključuje Glenon.