Igračke Made in Yugoslavia: S čime smo se nekad igrali

U poplavi današnjih nekvalitetnih i jeftinih (uglavnom kineskih) igračaka, ne možemo, a da se sa nekom čežnjom ne sjetimo kvalitetnih igračaka koje je za domaće, ali i strano tržište proizvodila Mehanotehnika iz slovenačke Izole.

Igračke koje je proizvodila Mehanotehnika poticale su kreativnost i pripremale djecu za neke nove i veće životne avanture. Glavna ideja je bila da se svako dijete razvija i raste sa osmijehom na licu. Zato je i sigurnost igračaka, odnosno materijala koji su upotrebljavani, uvijek bila na prvom mjestu.

Mehanotehnika je osnovana 1952. kao preduzeće za proizvodnju i prodaju metalnih i plastičnih proizvoda.

U početku, preduzeće nije čak posjedovalo ni vlastito proizvodno mjesto, a zgrada i mašine su obezbijeđeni tek krajem sljedeće godine kada se na tržištu pojavljuju prvi proizvodi.

Sa rastom potražnje su bili neophodni i veći kapaciteti pa je 1959. izgrađena nova proizvodna hala od 5000 m2 kada se preduzeće u potpunosti seli u Izolu. Iste godine Mehanotehnika se prvi put pojavljuje na Sajmu igračaka u Nirnbergu, gdje je bila redovan izlagač sve do današnjih vremena.

Pošto se nikada ništa nije “napamet” radilo, sredinom 60-tih je ustanovljena saradnja sa Odjelom dječije i adolescentne psihologije Univerziteta u Ljubljani, a naziv projekta je bio “Dobra igračka”. Upravo je ovo jedan od razloga zbog kojih je Mehanotehnika počela proizvoditi igračke vrhunske psihološke izvedbe i pedagoškog sadržaja.

1990 Mehanotehnika mijenja ime u Mehano. Uprkos i kasnijim vlasničkim transformacijama, zadržan je stečeni imidž proizvođača kvalitetnih igračaka za djecu.

Igračke iz jugoslovenske Izole su postale poznate djeci širom svijeta. Australija, Brazil, Kanada – samo su neke zemlje u koje su se izvozile. Jedna od najpoznatijih igračaka je svakako bio dječiji telefon koji je dolazio u kompletu od 2 komada, bio je potpuno funkcionalan i ograničavala ga je jedino dužina šnjure koju je imao. Proizvodio se sredinom 1970-tih.

Ipak, zaštitni znak su bili električni vozići koji su imali lokomotivu, vagone, tračnice i dijelove za prugu koja se mogla sastavljati po priloženim šemama, a uz to i kompletnu drugu “infrastrukturu” za izgradnju pravog malog grada sa željezničkom stanicom.

Električne lokomotive su bile i ostale pravo malo dizajnersko remek-djelo, a sva djeca koja su 1970 tih ili 1980-tih dobila vozić, vrlo vjerovatno su dobili onaj na čijoj je pozadini pisalo “Made in Yugoslavia”.